Zanimljivosti

• Filatelističke priče
• Put oko svijeta
• Legende našeg hobija

• "Inverted Jenny"

• Kolekcionarstvo
• HT-muzej
• Kartofilija

• Zabava

 

 

Jeste li znali?

Stroj za zupčanje maraka je izumio Henry Archer 1848. godine.

 

 

"Inverted Jenny"

Prema pričanju Caroline Robey, njezin suprug William T. Robey je uvijek bio sretne ruke. Tada 29- godišnjak, William T. Robey je pristojno zarađivao kao blagajnik u W.C. Hibbs Company u Washingtonu DC. Kao aktivni filatelist, nestrpljivo je iščekivao svako novo izdanje američkih poštanskih maraka, pa tako i novo izdanje avionske marke, koja je izašla 13. svibnja 1918. godine. Distribucija te poštanske marke obavljena je na vrijeme, tako da je slijedećeg dana u Washingtonu marka bila dostupna na pet lokacija. Poštanski ured u New York Avenue bio je najbliži njegovom uredu, tako da se William T. Robey 14. svibnja 1918. godine, dakle drugog dana važenja marke, tamo uputio kupiti arak nove avionske marke. Prije toga William T. Robey je svratio do banke i sa svog računa podigao 30 USD. U poštanski ured u New York Avenue William T. Robey je prvi puta došao oko podneva, ali nije uspio kupiti marke kod službenika s kojim se zbog toga blago posvadio. Prema nekim infomacijama, isporuka dodatnih maraka očekivala se tijekom popodneva tog dana, tako da se William T. Robey vratio popodne. Iako je u službi bio isti poštanski službenik, ovaj puta je
maraka bilo i William T. Robey je zatražio jedan arak. Prema njegovom svjedočenju, "službenik je rukama posegnuo ispod šaltera, izvukao cijeli arak,... i srce mi je stalo. Bio je to arak obrnutog tiska aviona!" Bez trunke oklijevanja William T. Robey je službeniku platio 24 USD za taj arak. Zatražio je da mu službenik pokaže još neke arke nadajući se da će se naći još araka s greškom. No, svi ostali arci
su bili ispravni. Kasnije je Willam pričao da mu nije jasno kako bi platio druge arke čak i da su bili s greškom, kad je u džepu posjedovao samo još 6 USD. Treba znati da te 1918. godine 30USDi nije bio malen novac. Samim time što je William T. Robey tražio da pogleda još araka, poštanskom službeniku je postalo sumnjivo. Malo bolje je pogledao sve arke i odmah shvatio što se dogodilo. Brzo
je zatvorio šalter te svojim pretpostavljenim javio o događanjima.

 

William T. Robey

 

William T. Robey je svratio do drugog poštanskog ureda, tamo pregledao sve postojeće arke nove avionske marke, ali i tamo su svi arci bili ispravni. Nakon toga se William T. Robey vratio u svoj ured, gdje se pohvalio svojim kolegama. I poznati slijed događaja se pokrenuo. Sutradan je Washinton Post na prvoj stranici objavio vijest o uspostavljanju nove poštanske usluge avionske pošte, a na slijedećoj stranici je objavljena vijest kako je William T. Robey kupio arak te nove avionske marke s avionom otisnutim naopako. Pretpostavka je tada bila da je avionska marka 24c Jenny tiskana u tiskarskom arku od 400 maraka, pa se procjenjivalo da trebaju postojati barem još tri šalterska arka s istom greškom. Procjena je bila netočna jer su po dojavi poštanskog službenika iz poštanskog ureda u New York Avenue poštanski inspektori u svojim pretraživanja ostalih poštanskih ureda pronašli još 8 araka s greškom. Ako je ta informacija točna, znači da je postojalo ukupno 9 araka s greškom, a to ne odgovara formi tiskarskog arka od 4 šalterska arka. To bi značilo da su pogrešno tiskana ukupno 3 tiskarska arka, a to bi dalje značilo da je trebalo postojati ukupno 12 šalterskih araka s greškom. Ppretpostavka o tiskarskom arku od 400 maraka nije točna jer je marka "Jenny 24c" tiskana u arku od 100 maraka, dakle šalterski arak je bio ujedno i tiskarski arak. Treba napomenuti da su poštanski inspektori vršili veliki pritisak na William T. Robey tražeći da vrati arak s greškom poštanskoj administraciji.

Poštanski ured u New York Avenue

Priča se da su čak prijetili i sudskim progonom. Nemojte zaboraviti da su u američkom društvu savezni poštanski inspektori u rangu saveznih policijskih inspektora s vrlo sličnim ovlastima, samo u drugom kriminalnom djelokrugu, jednako su opremljeni i naoružani i imaju pravo hapšenja i sprovođenja (nekoliko je poznatih američkih filmova u kojima se pojavljuju poštanski inspektori: obično u slučajevima zlouporabe poštanskog prometa uz otuđenje identiteta, prijevare s karticama i bankovnim čekovima koji se korisnicima dostavljaju poštanskim putem). William T. Robey nije popustio prijetnjama i arak s greškom je ostao u njegovom vlasništvu. Interesantna anegdota vezana je i uz šalterskog službenika koji je arak prodao. Na kritiku poštanskih inspektora da je morao prepoznati krivo tiskani arak, službenik je vrlo ležerno odgovorio: "...pa kako, do sada u životu nisam vidio avion!..."

Samo postojanje cijelog arka s greškom bila je velika senzacija, ali i velika sramota američkoj poštanskoj administraciji. Poštanska administracija je pokrenula mjere da se slična greška ne može ponoviti. Istovremeno je William T. Robey pokušavao avoj arak prodati po najvišoj mogućoj cijeni.m Ne znajući kakva je situacija s postojanjem daljnjih grešaka, William T. Robey nije ni pomišljao čuvati arak i čekati eventualni porast cijene. Bojao se mogućnosti da se pronađe veća količina greške pa da cijena počinje padati. Tijekom slijedećih dana dogovarala se prodaja arka „inverted Jenny 24c“ marke. Da bi osigurao što bolju prodajnu cijenu, William Robey je otputovao u New York. Eustice B. Power iz ureda Stanley Gibbonsa u New Yorku prvi je ponudio 250 USD. Hamilton F. Coleman, također značajni filatelistički trgovac, u prvom trenutku je ponudio 500 USD. Tvrtka Scott Stamp and Coin Company predlagala je William T. Robey komisijsku prodaju, na to on nije pristao. John J. Klemann iz Nassau Stamp Company ponudio je 2.500 USD. Nakon što je osobno pregledao arak s greškom Percy Mann je ponudio 10.000$. Uvaženi trgovac Eliot Perry je kao agent senatora Ernesta R. Ackermana, tada jednog od najvećih filatelista svog vremena, odmah po objavi nalaza stupio je u kontakt s William T. Robey i pokušao osigurati pravo posljednjeg izbora, tj. pravo da na svaku ponudu može predati kontraponuda, ali nije uspio. Čak je jednostrano poslao William T. Robey ovjereni certifikat o takvom dogovoru, koji je on vratio uz obrazloženje da ne želi takvu obvezu. Već umoran od neuspješnog nuđenja prodaje, a razočaran nezainteresiranošću trgovaca ili glumom nezainteresiranosti s ciljem smanjenja cijene rad vlastite veće dobiti, William T. Robey je pokušao stupiti u kontakt s pukovnikom Edwardom H.R. Greenom, poznatim kolekcionarom multimilionerom, ali pukovnika Greena nije bilo. Već spreman vratiti se u Washinton 19. svibnja 1918. godine William T. Robey je svratio do Eugena Kleina, poznatog trgovca i aukcionera. Klein je znao za ponudu Percy Manna od 10.000
$ i zatražio je Williama Robeya da izrazi svoju
cijenu za koju bi prodao arak. Na izjavu da neće
prihvatiti ponudu manju od 15.000 $, Klein
pristaje uz opciju da može odustati ili konačno
potvrditi svoju ponudu do 15:00h slijedećeg
dana. Slijedećeg dana Klein u telefonskom
razgovoru s Robeyem provjerava važenje
dogovora od prethodnog dana te svoju ponudu
potvrđuje preporučenim pismom.

Točno tjedan dana nakon kupovine
arka „inverted Jenny 24c“, dakle 21.
svibnja 1918., William Robey
prodaje arak za 15.000 $. Prema
kasnijem svjedočenju Williama
Robeya, „točno u podne arak je
isporučen Kleinu u njegovom uredu
u Philadelphiju, gdje je predan
potvrđen ček na 15.000$. Tako je u
roku od tjedan dana arak kupljen za
24$ donio dobit od 14.976 $.

Arak je mogao biti prodan i za veću cijenu: tijekom važenja opcije ponude Kleina
Robeyu se ponovno javio Eustice B. Power, isti onaj koji je u početku ponudio 500 $, i

ponudio 18.000$. No, tu ponudu je Robey odbio jer je obećao posao Kleinu. Da je Klein
odustao od svoje ponude od 15.000$ arak je mogao biti prodan za 18.000$.
Interesantno je da je Klein, prije nego se sreo s Robeyem, dogovorio poslovno
partnerstvo sa Percy Mannom i Josephom Steinetzom za kupovinu arka, s dogovorom o
podjeli dobiti. Isto tako, Klein je 20.svibnja odmah po osiguravanju prava kupovine arka
dogovorio prodaju arka pukovniku Greenu za 20.000$, istom onom Greenu koje Robey
nije uspio kontaktirati tijekom svog boravka u New Yorku.

Tako je prodajom araka Klein osigurao 5.000$ dobiti za sebe i svoje poslovne partnere.
Iako je početno dogovorena podjela na tri jednaka dijela, partneri su se pokazali
velikodušnima pa Klein je dobio 2.500$, a preostalih 2.500$ su podijelila druga dva
partnera.
Istovremeno s informacijama o kupovini arka „inverted Jenny 24c“ i pretraživanjem
poštanskih ureda, krenula je još jedna potraga za mogućim daljnjim arcima s istom
greškom. Joseph Levy, voditelj zbirke američkih maraka pri Smithsonian Institution, čak
uspjeva od upravitelja pošta New York dobiti dozvolu za pretraživanje svih zaliha marke
24c u depou pošte, pokušavajući tako za Smithsonian Institution osigurati slični arak,
ukoliko postoji i on ga pronađe. Nažalost, niti jedan drugi arak nije pronađen.
Uz kupoprodaju arka Green i Klein su dogovorili da se arak rastrga te da se marke
prodaju pojedinačno. No, prije nego je arak rastrgan, Klein je na poleđini svake marke
olovkom označio točnu poziciju svake marke, što je danas od velike pomoći u praćenju
prometa tim markama i rekonstrukciji arka.
Po podjeli arka oglašena je i prodaja pojedinačnih maraka, i to po 250$ za potpuno
zupčane marke, odnosno po 175$ za marke s ravnim, nezupčanim rubom. No, odmah po
objavi oglasa, oglas je povučen s obrazloženjem da su marke prodane u privatnim
transakcijama; ustvari marke su prodane prije nego je oglas uopće dan na objavu.
Priča se da je pukovnik Green zadržao za sebe samo četiri bloka, uključujući i donji blok
od 8 maraka sa strelicom i oznakom ploče. Međutim, tijekom 28 aukcije kojima je u
vremenu od 1942.-1946. prodavana Greenova zbirka (Green je umro 1936. godine),

ukupno je ponuđeno 36 maraka „inverted Jenny 24c“, među njima i spomenuti osmerac,
tri četverca, 5 potpuno zupčanih maraka te 13 od ukupno 19 maraka s jednim
nezupčanim rubom. Dodatnih 18 maraka smatra se da su ostale neprodane i vraćene su
pukovniku Kleinu.
Mnogo je priča o lošem postupanju pukovnika Greena sa svojim zbirkama, no sve te
priče pokazale su se zlonamjernim. No, jedna priča je istinita; ona kako je pukovnik
Green za svoju suprugu Mabel izradio privjesak u kojem je s jedne strane bila
postavljena normalna marka 24c Jenny, a s druge strane jedna od „inverted Jenny 24c“
maraka, i to ona s pozicije 9.
Taj privjesak je gospođa Mabel Green
1950. godine poklonila svojoj
prijateljici. Posljednja informacija o
privjesku je iz 2002. godine, kada je
privjesak ponuđen na aukciji aukcijske
kuće Robert Siegel Auctions, no ostao
je neprodan.
Interesanto je da, osim što je otkrivač i prvi vlasnik cijelog arka marke „inverted Jenny
24c“ , William T. Robey nikada nije posjedovao niti jednog primjerka marke „inverted
Jenny 24c“. U mnogim intervjuima koje je tijekom svog života dao novinarima Robey
nikada nije izrazio želju za posjedovanjem primjerka ove marke, ali nije se nikada ni žalio
na sva događanja koja su se uz cijeli arak događala. Ipak je 15.000 $ 1918. godine
vrijedilo vrlo mnogo.
William T. Robey nastavio je skupljati marke sve do svoje smrti 1949. godine.
Još je jedan interesantni podatak vezan uz Williama Robeya i njegovo otkriće arka
„inverted Jenny 24c “.
Kao najavu izdavanja nove marke, mediji su tada vrlo opširno pisali o novoj prvoj
avionskoj marci. Tako se znalo da će marka biti tiskana u dvije boje, da će se svaka boja
tiskati zasebno tehnikom dubokotiska, tako da će svaka marka za kompletan tisak
morati proći dva puta kroz tiskarski stroj.
To je znao i William Robey, koji kao da je predosjećao moguće tiskarske greške, pa je
već 10. svibnja 1918. godine, dakle četiri dana prije službene prodaje marke pisao svom
filatelističkom prijatelju Malcolmu H. Ganseru:
„....moglo bi te interesirati da se marka sastoji od dva dijela, koji se ugrađuju jedan u
drugi, kao Pan-American izdanje. Mislim da bi vrijedilo obratiti pažnju na obrnute faze.“
Kao što je netko rekao, „...stol je već bio postavljen za slavlje Williama T. Robeya, samo
u tom trenutku on to još nije znao..“.
Marka „Jenny 24c“ pripremljena je 1918. godine kao prva američka avionska marka uz
otvorenje avionskog poštanskog prometa između Washingtona, New Yorka i
Philadelphije, koji je počinjao 15. svibnja 1918. godine.

Interesantno je da se sačuvalo pismo koje je filatelistički prijatelj i partner Malcolm H.
Ganser, isti onaj kojem je William Robey pisao o mogućim greškama u tisku, poslao
Williamu T. Robeyu prvog dana nove poštanske usluge i to upravo tim prvim letom.

Objasnimo još okolnosti pod kojim je nastajala prva američka avionska marka „Jenny
24c“.
Službena tiskara američkih vrijednosnica, Bureau of Engraving and Printing, bila je tada
1918. godine zakrčena proizvodnjom i tiskanjem ratnih Državnih obveznica, a samo
ratno vrijeme i mnogo mobiliziranih muškaraca rezultiralo je u manjku sposobnih i
iskusnih radnika u svim djelatnostima, pa i u tiskarama. Nova poštanska usluga,
avionski prijevoz pošte, sa novo uspostavljenom poštarinom od 24c, nije mogla biti
plaćena niti jednom drugom markom u opticaju. Stoga je oblikovanje, tiskanje i isporuka
nove avionske marke 24c bilo ograničeno rokom koji je odavno unaprijed određen kao
dan uspostave avionskog prijenosa pošte: 15. svibnja 1918. godine. Dodatni problem
bilo je inzistranje poštanske administracije da marka bude dvobojna. Taj detalj i opća
zakrčenost tiskare ostalim poslovima rezultirali su tiskanjem marke „Jenny 24c“ na
starom ručnom tiskarskom stroju imena „Spider“. Na tom stroju marke su se mogle
tiskati samo u arku od 100 maraka.
Da bi se na tom tiskarskom stroju tiskale
dvobojne marke, tiskanje se trebalo izvršiti u
dvije posebne faze. Marka „Jenny 24c“ tiskana je
tako da je prvo tiskan crveni okvir marke.
Tiskarski pomoćnik je tako tiskane listove slagao
na hrpu, dok nije tiskana cijela naklada samo
crvene boje. Nakon toga se svaki tiskarski list
ponovno ulagao u tiskarski stroj radi tiskanja
srednjeg dijela marke, aviona, u plavoj boji.
Svaka tiskarska faza u sebi je sadržavala je
nekoliko radnji.
Za prvu fazu tiskanja se tiskarska ploča, koja je složena na tiskarskom stroju, treba
skinuti sa stroja i dobro zagrijati kako bi se poboljšalo prijanjanje boje na tiskarsku
ploču. Nakon nanošenja tiskarske boje, tiskar je ploču pažljivo očistio kako bi na njoj
boja ostala samo na dijelu ispupčenog dijela gravure. Prazni list papira uložio bi se u
tiskarski stroj licem prema dolje, tiskarska ploča je postavljena na dnu stroja licem
prema gore, i pomoću ručki na tiskarskom stroju opterećeni gornji dio tiskarskog stroja
spustio bi se na papir, kako bi se pod velikim pritiskom izvršio otisak tiskarske ploče na
papir. Tiskarski pomoćnik je otisnuti list papira izvadio iz tiskarskog stroja i tiskanom
stranom prema dolje (ovo je važno za zapamtiti) slao na hrpu.
Za drugu fazu tiskanja bilo je potrebno tiskarsku ploče prve faze demontirati sa
tiskarskog stroja, a nakon toga ponavljati sve faze prve faze tiskanja, s tom razlikom da
se papir za tiskanje druge faze prije ulaganja u tiskarski stroj uzimao sa hrpe papira s
već otisnutom prvom fazom. No, tisak prve faze je slagan na hrpu licem prema dolje, pa
se prilikom uzimanja papira s te hrpe i umetanjem u stroj lako moglo dogoditi da se
papis s prvom fazom tiska zakrene za 180o.

Naravno, nitko sa sigirnošću ne može tvrditi što se točno dogodilo. No dvije su
mogućnosti: ili je papir zaokrenut za 180o prilikom vađenja iz stroja nakon tiska prve
faze, ili je prilikom umetanja u stroj za tisak druge faze umetnut zaokrenut za 180o . Treće
mogućnosti nema!!
Očito je da se ta greška dogodila na ograničenom broju listova, prema nađenim arcima s
obrnutim tiskom, samo na 9 araka.
Nakon tiska obje boje, dakle nakon obje faze tiska, arci su se gumirali, zupčali i
obrezivali sa dvije strane na odgovarajuću dimenziju, koju je uvjetovao stroj za
pakiranje!!!
Svi arci prvog tiskanja, uključujući i 9 araka s tiskarskom greškom obrnute faze plave
boje, obrezani su s gornje i desne strane. Tim obrezivanjem s gornje strane odrezani su i
brojevi 8492 i 8493 koji su oznake ploča.
Od rubnih oznaka ovog izdanja preostala je samo crvena strelica na lijevom rubu arka,
oznaka polovine arka, te kratice „S De B“ koje označavaju Samuela DeBindera, čovjeka
koji je iz originalne gravure izradio tiskarske ploče.

Nakon što je otkriven arak „inverted jenny 24c“ i nakon što su opsežnom akcijom
pretraživanja i provjere svog tiskanog materijala ove marke pronađeni i preostali
pogrešno tiskani arci, na gornji rub arka dodan je tekst TOP u plavoj boji, na polje lijevo
od broja ploče 8493, koji je također otisnut u plavoj boji. Taj tekst TOP dodan je kako bi
se olakšalo otkrivanje eventualno budućih krivo otisnutih pojedinih faza.

Takvom pločom tiskana je slijedeća naklada marke „Jenny 24c“ i to je karakteristika tzv.
drugog tiskanja. No, dodatkom teksta TOP samo u plavoj boji mogla se ustanoviti samo
greška tiska plave boje, eventulna greška u tisku crvene boje tako se nije mogla otkriti.
Zbog toga je u tzv. trećem tiskanju na gornji rub arka, na polje desno od broja ploče
8392 dodan tekst TOP u crvenoj boji.
Tako se u trećem tiskanju jednostavnom provjerom tiska na rubu araka jednostavno i
lako mogla ustanoviti greška tiska: nedostaje li broj ploče ili tekst TOP u plavoj boji
značilo je obrnuti tisak faze plave boje. I slično za crvenu boju: nedostatak teksta TOP u
crvenoj boji značio bi grešku tiska crvene boje.

Naravno, takvo olakšano otkrivanje grešaka tiska zahtjevalo je da gornji rub arka ostane
nedirnut, da se ne obrezuje. No, u slučaju kada gornji rub arka nije obrezan greške tiska
plave i crvene boje mogle su se otkriti i bez dodavanja riječi TOP u crvenoj ili plavoj boji,
jer su i brojevi ploča 8492 i 8493 u crvenoj i plavoj boji služili kao kontrolni elementi
tiska: nepostojanja broja ploče 8492 u crvenoj boji na rubu arka iznad marke na pozicije
7 moglo je značiti grešku tiska crvene boje, dok je nepostojanja broja ploče 8493 u
plavoj boji na rubu arka iznad marke na poziciji 4 moglo značiti grešku tiska plave boje.
Tako je dodavanje riječi TOP samo bilo „mazanje očiju“ medijima i širokim masama.
Greška koja je dovela do postojanja „inverted jenny 24c“ marke bila je ljudska greška, to
je trebalo priznati, a sve ostalo je bilo suvišno.

No, razlike u orgnizaciji arka prvog, drugog i trećeg tiskanja samo su rezultirale u
dodatnom filatelističkom materijalu, jer su filatelisti specijalisti mogli u svoje zbirke
uključiti tri različita gornja rubna bloka od 12 maraka, koji su se razlikovali po broju
ploče i postojanju riječi TOP u obje tiskarske boje.
Sada kada se zna cijeli tehnološki proces tiskanja plavo-crvene avionske marke „Jenny
24c“, a ujedno zahvaljujući rekonstrukciji cijelog arka marke „inverted Jenny 24c“ koju
je bilo moguće izvršiti zahvaljujući oznakama pozicije svake marke koje je na marke prije
trganja arka napisano Klein, možemo sa sigurnošću reći kako je došlo do greške
tiskanja koja je dovela do „inverted Jenny 24c“.

Pogledate li pažljivo rekonstrukciju cijelog arka „inverted Jenny 24c“ možete primijetiti
kako je kratica S De B, koja je tiskana crvenom bojom, na svojem mjestu, ispod 91.
marke arka. Na svojem mjestu se nalazi i strelica vodilja polovine arka, između 41. i 51.
marke, također tiskana crvenom bojom. Na svojem mjestu se nalazi i vodilja polovine
arka, između 95. i 96. marke.

Još jedan detalj može pomoći u rekonstrukciji događanja u tiskanju, a to je činjenica da
je i arak „inverted Jenny 24c“ obrezan kao i svi ostali normalni arci, dakle po gornjem i
desnom rubu arka.
I upravo taj detalj može biti najznačajniji u rekonstrukciji događanja prilikom tiskanja.
Dakle, jasno je da je crvena boja otisnuta kako treba, jer crvena boja je tiskana prva i
teško je zamisliti grešku u rukovanju prilikom prve faze. Osim toga, sasvim je svejedno
kako je papir u stroj uložen prilikom tiska crvene boje. Prva greška tijekom prve faze
tiska mogla se dogoditi po završetku tiska, dakle nakon što je tisak izvršen, jer se moglo
dogoditi krivo okretanje papira prilikom vađenja iz stroja.
Obzirom da je plava boja otisnuta obrnuto prema crvenoj boji, jasno je da je papir
prilikom tiska plave boje u stroj uložen obrnuto. Isto tako, bitno je da je orijentacija arka
bila ispravna u trenutku obrezivanja, jer bi inače arak bio obrezan s donje i lijeve strane.
Uz pretpostavku da se orijentacija arka nije mijenjala tijekom gumiranja, zupčanja i
obrezivanja arka, što je također upitno, ali vjerojatno, nameće se zaključak da je do
jedine greške, ali greške u više koraka, došlo tijekom tiskanja.
Naime, da bi se plava boja tiskala naglavačke prema crvenoj boji, a da bi arak bio u
ispravnoj orijentaciji prilikom obrezivanja, morala se dogoditi dvostruka greška:
§ nakon tiska crvene boje arak je bio naglavačke složen na hrpu pa kao i svi ostali
arci uložen u stroj radi tiska plave boje, pa nakon toga ponovno zakrenut za 180o
kako bi bio u ispravnom položaju za obrezivanje
§ nakon tiska crvene boje arak je bio ispravno složen na hrpu, ali naglavačke
uložen u stroj radi tiska plave boje, pa nakon toga ponovno zakrenut za 180o kako
bi bio u ispravnom položaju za obrezivanje
Svatko tko ima ikakvog znanja o teoriji vjerojatnosti i teoriji pogrešaka zna da je
vjerojatnost dvostruke pogreške vrlo mala (ako vam je vjerojatnost neke greške 1%
odnosno 0,01, vjerojatnost dvostruke greške je 0,01x0,01=0,0001 odnosno 0,1‰).
Stoga se nameće još jedan scenario, kojim se greška događa samo jednom.
Zamislite da je tiskarska ploča za plavu boju na početku tiskanja plave boje uložena u
tiskarski stroj naglavačke, prema orijentaciji prethodno uložene tiskarske ploče za
crvenu boju. Moguće je da su tiskarski radnici to primijetili nakon nekoliko otisnutih
araka, preokrenuli ploču u tiskarskom stroju te nastavili tiskanje, bez uništavanja
prethodno tiskanog materijala.
O tome, nažalost, nema nikakvih zapisa i svjedočanstava, kao ni o bilo kojoj drugoj
ljudskoj greški koja se dogodila tijekom tiskanja marke. Nema saznanja da su tiskarski
radnici tijekom tiskanja učinili bilo što što nije uobičajeno. Ne zna se da li je tiskarski
pomoćnik možda morao na WC, pa je glavni tiskar nastavio tisak sam, čime se
poremetila rutina tiskanja i eventualno način ulaganja ili izvlačenja papira iz tiskarskog
stroja te je došlo do greške. Nema zapisa da je dio već crvenom bojom tiskanog papira
možda ispao sa hrpe te je vraćanjem na hrpu možda vraćen u obrnutom položaju. Nema
ni informacija da su prilikom gumiranja, zupčanja ili obrezivanja araka pojedini arci bili
zaokretani jer su bili „krivo“ orjentirani.

Zašto nema zapisa ni o krivom ulaganju tiskarske ploče za plavu boju u stroj? Pa radi se
o direktnoj ljudskoj greški tiskarskog osoblja, zbog koje bi okrivljeni tiskarski radnik
sigurno dobio otkaz, a u ljudskoj je prirodi i da se greške prikrivaju.
No, svatko tko je ikada vidio tiskanje u tehnici knjigotiska zna da su radnje prilikom tiska
čista rutina, i u normalnom procesu tiskanja dubokotiskom teško je pretpostaviti dvije
krive radnje osoblja. To se jednostavno teško može dogoditi.
Krivo ulaganje tiskarske ploče za plavu boju u tiskarski stroj jedno je od jednostavnih i
logičnih obrazloženja nastanka tiskarske greške.
Pitanje je hoće li se ikada razotkriti splet okolnosti koje su dovele do tiskanja 9 araka
„inverted Jenny 24c“ marke.
Vjerodostojnih informacija je premalo, a otvorenih mogućnosti je previše.
Na kraju krajeva, ne treba sve biti otkriveno do kraja. Ova marka, odnosno arak maraka,
zaslužuje da bude obavijen velom tajnovitosti! Zaslužuje to, ako ničim drugim,
činjenicom da je od 2.198.600 tiskanih maraka, od kojih je 2.234.988 maraka pušteno u
opticaj, pronađeno samo 100 primjeraka obrnutog tiska plave boje, poznate pod imenom
„inverted Jenny 24c“.
I na kraju, samo jo nekoliko informacija o imenu marke.
Tijekom Prvog svjetskog rata intenzivna uporaba aviona u bitkama i izviđanjima
postavila je avijaciju kao bitni element državne sigurnosti svake zemlje, pa i u SAD.
Istoremeno je nastala i ideja organiziranja američkog vladinog avionskog poštanskog
saobraćaja, a oformljena inicijativna grupa uspjela je dobiti i državnu potporu od 100.000
$ za uspostavljanje eksperimentalne zračne rute. Uskoro je uspostavljena i suradnja s
američkom vojskom, koja je pristala ustupiti avione i pilote ministarstvu pošte za novu
avionsku poštansku uslugu.
Za prometovanje na novo uvedenoj avionskoj poštanskoj liniji ministarstvo pošta je
naručilo 6 aviona tip Curtiss JN4-H „Jenny“.

Radilo se o avionu dvokrilcu, za dva člana posade, koji su za potrebe avionske
poštanske linije bili prerađeni tako da je prostor drugog člana posade prerađen u
spremište za poštu.
Kao i uvijek kada se radi pod pritiskom vremena i na brzinu, splet okolnosti zadaje
probleme. Tako su avioni iz tvornice isporučeni tek 13. svibnja 1918. godine, dakle samo
dva dana prije najavljenog otvaranja avionske poštanske linije i prvog leta. Da stvar
bude još gora, stigli su neopremljeni, tako da ih je na licu mjesta trebalo još opremiti i
kompletirati. Pod pritiskom vremena, samo su dva aviona bila dovršena i pregledana
prema strogim zrakoplovnim zakonima, tako da je treći avion, potreban za uspostavu
avionske poštanske linije bio posuđen u posljednjem trenutku.
Istoremeno s organizacijskim pripremama zrakoplovnih snaga, pripremalo se i puštanje
u promet prve američke avionske marke. Nacrt i gravuru za ovu poštansku marku radio
je Clair Aubrey Huston, umjetnik koji je zaslužan za izgled većine američkih poštanskih
maraka od 1903. godine. Graveru su u pripremnoj fazi osmišljabvanja izgleda poštanske
marke i izrade gravure sigurno bili dostavljeni serijski brojevi svih šest aviona koji su se
opremali za letove na avionskoj poštanskoj ruti. No, morao se dogoditi nevjerojanti splet
okolnosti da avion prikazan na marci, serijskog broja 38262, bude upravo onaj avion koji
je 15. svibnja 1918. godine prvi poletio na novoj avionskoj poštanskoj ruti.

A tako je upravo bilo!
Prvi avion koji je poletio na novo uspostavljenoj avionskoj poštanskoj ruti Washington-
New York-Philladelphia bio je upravo Curtiss JN4-H serijskog broja 38262, upravo onaj
koji je i prikazan na prvoj američkoj avionskoj poštanskoj marci 24c Jenny, puštenoj u
promet upravo radi uspostavljanja te novo uvedene američke poštanske usluge,
avionskog prijevoza pošte.