Mala Škola

• Kako nastaju poštanske marke

• Vrste poštanskih maraka
• Poštanska i filatelistička izdanja
• Hrvatska filatelija - što sakupljati
• Kako formirati zbirku maraka
• Što je to poštanska povijest?
• Procjena filatelističkog materijala
• Ispitivanje maraka
• Literatura i pribor
• Filatelistička društva
• Filatelistički kviz
• Kako adresirati pismo
• Filatelija za najmlađe

 

 

Priprema za tisak

 

Tiskanje maraka

 

Pregled tiska

 

Namatanje maraka na role

 

Zupčanje maraka

 

Stari stroj za zupčanje

 

Detalj stroja za zupčanje

 

Kako nastaju poštanske marke

Za pregled video materijala potreban Vam je Flash Player

 

Kako nastaju poštanske marke

Poštanske marke su izvorni poštanski proizvod, a kako je propisano Svjetskom poštanskom konvencijom, teme i motivi na markama moraju biti u duhu preambule Ustava Svjetskog poštanskog saveza (UPU), tj. pridonositi razvijanju veza između naroda i ostvarivanje međunarodne suradnje na kulturnom, socijalnom i gospodarskom području. To je i nit vodilja u izdavačkoj politici Hrvatske pošte d.d. i radu Povjerenstva za izbor motiva, idejnih i likovnih rješenja poštanskih maraka i vrijednosnica (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo). Kao i svi poslovi u kojima sudjeluje velik broj stručnjaka, različitog profila, a koji su uz to izloženi i strogom sudu najšire javnosti, rad na izdavanju maraka dugotrajan je proces. Prvi korak je izrada Programa izdavanja prigodnih maraka (vrste maraka). Nakon što se raspiše javni poziv zainteresiranim institucijama i udrugama građana, koje dostavljaju svoje prijedloge, Povjerenstvo odlučuje koje teme ostaju u užem izboru. Kriteriji za prihvaćanje prijedloga su povijesni, kulturni ili znanstveni značaj, aktualnost događaja, osobitost ili rijetkost pojave, autohtonost, zanimljivost ili važnost za opći interes. Program se donosi nakon što o njemu raspravi Povjerenstvo te Uprava Hrvatske pošte d.d. koja ga i donosi. Nakon odabira tema raspisuje se javni natječaj za odabir likovnog rješenja na koji se javljaju slikari i dizajneri koji nastoje zadovoljiti kriterij suvremenosti i originalnosti likovnog izraza u interpretaciji teme. Od prihvaćanja prijedloga likovnog rješenja do tiskanja marke, prođe nekoliko faza obrade i dorade što zahtjeva veliki angažman autora i suradnju s Povjerenstvom te stalne konzultacije prije odobravanja tiska. Prilikom tiska više je elemenata o kojima ovisi konačan izgled marke od kojih valja istaknuti papir, vodene znakove, boju, gumu, vrstu tiska i zupčanje marke.

Vrste papira

Običan - papir koji se koristi za tiskanje knjiga. Debljina od 0.06 do 0.10 mm. Površina ovakvog papira je glatka, pretežno sjajna. Prema načinu izrade može biti ručni ili strojni.

Hrapavi - debljina od 0.05 do 0.09 mm. Hrapava površina nastaje prilikom razvlačenja papira preko valjaka čija površina nije ravna te dolazi do preslikavanja raznih brazda s valjaka na papir.

Porozni (rupičasti) - debljina od 0.05 do 0.09 mm. Rupice slične sitnim ubodima iglom su nepravilno razmještene po površini papira. Mogu se razlikovati dvije podvrste: prugasti i rebrasti. Prugasti nastaje prilikom razvlačenja papirnate mase od valjka do valjka, kada se radi sprečavanja pucanja mase između valjaka postavlja tanka žica. Kao posljedica prolaska papirnate mase preko žice nastaju pruge koje mogu biti okomite ili vodoravne. Kod rebrastog papira uočavaju se okomite ili vodoravne vijuge, čiji nastanak je sličan nastanku pruga. Za razliku od prugastog, razmak između vijuga je manji. Spomenute vijuge mogu se nalaziti s prednje ili stražnje strane papira.

Kredasti - površina ove vrste papira je prevučena tankim slojem krede, koji se prilikom pranja poništenih maraka ispere. Vrlo često ova vrsta papira sadrži svijena vlakna. Debljina ove vrste papira je najčešće oko 0.09 mm.

Spužvasti - u strukturi ove vrste papira mogu se uočiti šarena vlakna postavljena plošno ili okomito, poput mreže. Za ovu vrstu papira je karakteristično propuštanje gume pri gumiranju, što je razlog kasnije promjene boje. Debljina se kreće od 0.07 do 0.10 mm.

Slonokosti - naziv je dobio zbog svoje karakteristične boje, svijetlo žute, slične boji slonove kosti. Površina papira je sjajna i glatka. Uglavnom ne postoji uočljiva struktura, a debljina izrazito varira.

Kartonski - papir pretežno bijele boje, kojeg karakterizira izrazita debljina do 0.13 mm. Ukoliko postoji potreba za još debljima papirom, tada se vrši lijepljenje više listova tanjeg papira do odgovarajuće debljine, koja može biti i do 0.18 mm.

Obojeni - općenita podvrsta papira. Ponekad se koristi unaprijed obojani papir različitih karakteristika. Obojan može biti s jedne ili obadvije strane, a najčešće boje su žuta, plava i zelena.

U sklopu vrste papira trebamo spomenuti i strukturu papira. Pod strukturom papira se podrazumijevaju razni tragovi u obliku crta ili točkica koji se mogu primijetiti u papiru prilikom prinošenja marke na svijetlost. Spomenuti tragovi nastaju prilikom proizvodnje papira i postoje četiri vrste strukture: mrežasta, linijska, točkasta i bez izražene strukture.

Vodeni znakovi

Nastaju utiskivanjem različitih simbola u papirnu masu prilikom izrade papira. Osnovna svrha im je otežati krivotvorenje maraka. Simboli koji se pojavljuju kao vodeni znakovi su različiti: slova, brojevi, kraljevske krune i slično. Vodeni znakovi u filateliji su se prvi puta koristili prilikom tiskanja prve marke 1840. godine. Prema položaju vodeni znakovi mogu biti okomito, vodoravno, dijagonalno i kombinirano postavljeni.

Primjeri vodenih znakova na poleđini marke

Također je moguće pojavljivanje vodenih znakova postavljenih obrnuto od slike na marci. Kod maraka koje se nalaze na rubovima araka normalna pojava je da se vidi samo dio vodenog znaka jer je jedan dio znaka ostao na margini arka. Postoje različite tehnike utvrđivanja vodenih znakova: prostim okom, pomoću različitih tekućina (npr. marku stavimo "licem" na podlogu koja ne upija benzin te na poleđinu marke kapnemo nekoliko kapi čistog benzina - treba biti oprezan jer postoje marke koje izblijede ako dođu u kontakt s benzinom) i pomoću detektora (npr. filatektor). Filatektor je uređaj za čitanje vodenih znakova s maraka. Isto tako služi za provjeru krivotvorenih i dorađivanih maraka. Naziv filatektor nije originalan - ove uređaje možemo naći pod nazivima "UV - ispitivački uređaji". Neki od tih uređaja mogu čitati vodene znakove i s maraka na omotnicama.

Boja

Kao što je nužno poznavanje vrsta papira koji se koristi za tisakanje maraka isto tako je nužno i korisno dobro poznavanje boja i njihovih nijansi. Poznavanje boja također je vrlo korisna vještina u otkrivanju krivotvorenih maraka. Kod nedoumica u vezi s bojom marke, ne govorimo o markama ili serijama gdje svaka marka ima jasno određenu boju. Ovisno o vrsti tiska koji se primjenjuje potrebno je izabrati i najprikladnije boje zbog izbjegavanja neželjenih pojava (mutni tisak, prolazak boje na drugu stranu marke, oštećenje gume i slično). Do sada je poznato osam osnovnih boja, dok se njihovim miješanjem s crnom i bijelom bojom dobiva do 1.425 različitih nijansi boja. Proučavanje boja se može vršiti prostim okom i pomoću kataloga boja. Ukoliko se vrši prostim okom tada je nužno izbjeći prisustvo oblaka i sumraka. Pogreške boja i ostale pogreške tiska često su traženi filatelistički materijal kod tzv. filatelista specijalista.

Guma

Osnovna svrha postavljanja gume na marke je mogućnost lakog lijepljenja maraka na pošiljke. Da bi bilo moguće uspješno razlikovati vrstu upotrijebljenog gumiranja potrebno je veće iskustvo i moć zapažanja. Promatranje gumiranja maraka najbolje se uočava ukoliko se marku promatra sa strane. Postoji izuzetno puno vrsta gumiranja koja se razlikuju od korištene smjese do načina nanošenja, u kratkim crtama će biti spomenute samo neke vrste. U suvremeno doba sve češće se guma koristi i u različite komercijalne svrhe, poput aromatiziranja s određenim tvarima. Osim aromatiziranja pojedine pošte koriste površinu gume za ucrtavanje različitih motiva poput poštanskog roga, raznih tekstova i sličnog. Brazdasto gumiranje nastaje zbog greške na valjku za nanošenje gume i prilikom sušenja maraka. Suho gumiranje nije uočljivo golim okom, već se uočava pri kontaktu s vlažnim prstima ili vodom. Izuzetno je praktično jer ne postoji mogućnost međusobnog lijepljenja maraka složenih jedne preko druge.

Falc na poleđini marke

Oskudno gumiranje nastaje pri slabom nanošenju smjese za gumiranje. Najčešće se pronalazi kod ratnih izdanja. Valja napomenuti da se kod maraka izdanih prije Drugog svjetskog rata rijetko može pronaći guma, zbog načina pohranjivanja maraka u ono vrijeme - lijepljenje falcem, ali i zato što se guma namjerno uklanjala zbog dužeg sačuvanja maraka. Nekada se za čuvanje maraka koristila tzv. filatelistička bilježnica. U nju su se marke lijepile pomoću falca i to je osnovni razlog zašto je ovaj način pohrane nepraktičan. Falc je papirić koji je s jedne strane samoljepljiv, a s druge nije. Jedan rub samoljepljive strane se lijepi na marku, dok drugi na "bilježnicu". Zbog toga marke nije jednostavno premještati i vaditi iz "bilježnice", a pri skidanju falca s marke lako nastaju oštećenja na poleđini marke.

Tisak

Prilikom vršenje tiska marke od izuzetnog značaja je izrada i vrsta upotrijebljenog klišeja (izgravirane metalne ploče). Izradom klišeja bave se graveri. Klišeji se najčešće izrađuju od aluminija, bakra, cinka i čelika. Ovisno o tehnici tiska klišeji se izrađuju na različite načine.

Osnovne vrste tiska su:

• plošni, tj. ravni tisak (klišej je potpuno ravan),
• duboki tisak (klišej ima udubine),
• visoki tisak (klišej je reljefan odnosno sa izbočinama).

Svaka od ovih osnovnih vrsta tiska posjeduje i više podvrsta tiska od kojih su prilikom tiskanja maraka najzastupljeniji:

Kamenotisak (litografija) - spada u tehniku ravnog tiska. Crtež se prenosi kemijskim putem na kamenu ploču, a papir marke je ravan s obje strane. Slika je često mutna i isprekidana.

Knjigotisak - tehnika visokog tiska. Slika na markama je jasna, a na poleđini maraka se ocrtavaju konture crteža i tekstova. Ova tehnika se koristi za tisak knjiga te je prema tome i dobila svoj naziv.

Offset - tehnika ravnog tiska. Crtež se ne prenosi na papir direktno kao kod kamenotiska, već se prenosi posrednim putem. Crtež se prenosi fotopostupkom na ploču ili valjak, boja se nanosi prilikom tiska te se crtež preko gumenog valjka prenosi na papir. Ovim načinom omogućeno je ravnomjerno nanošenje boja, a kvaliteta tiska je izvrsna. Ovo je najzastupljenija tehnika tiska maraka.

Raster i linijski tisak - tehnika dubokog tiska. Crtež se urezuje na ploču od bakra ili čelika. Kod raster tiska crtež se sastoji od sitnijih ili krupnijih točkica, dok se kod linijskog tiska sastoji od raznih linija urezanih u ploču. Kod raster tiska crtež je bolje nijansiran nego kod linijskog. Linijskim tiskom na papiru ostaje ispupčena boja te su takve marke hrapave s prednje strane.

Zupčanje

Marke se tiskaju na velikim komadima papira tj. arcima te je zato nužno omogućiti što jednostavnije razdvajanje maraka. Zupčanje se vrši nakon završenog tiska maraka. Metoda koja se prva koristila je sječenje araka, odnosno rezanje pojedinačnih maraka ručnim (škarama), odnosno strojnim putem. Strojevi kojima se vrši rezanje maraka posjeduju optičke naprave kojima se regulira duljina i visina rezanja maraka. Osim metode rezanja maraka, koristi se i metoda zupčanja koja je najzastupljenija metoda razdvajanja maraka.

Razlikuje se tri metode zupčanja:

• češljasto,
• okvirno,
• linijsko.

Češljasto zupčanje - iglice stroja za zupčanje su raspoređene u obliku češlja. Vrši se istovremeno zupčanje tri strane marke, dok se četvrta strana marke zupča pomjeranjem iglica stroja. Kod ove vrste zupčanja svi kutni zupci ostaju isti.

Okvirno zupčanje - kod ove vrste zupčanja iglice su raspoređene u obliku okvira, tako da se istovremeno vrši zupčanje sve četiri strane marke. Svi kutni zupci su jednaki, ali vrlo često nastaju oštećenja zupčanja po sredini bilo kojeg ruba marke.

Linijsko zupčanje - prvo se vrši zupčanje marke u jednom smjeru, a potom u drugom (npr. prvo vodoravno, pa okomito). Kutni zupci najčešće nisu jednaki.

Pojedine marke se zupčaju pomoću više tehnika ili jedna marka može imati različite gustoće zupčanja. Za provjeru zupčanja maraka koristi se zubomjer. Može biti metalni, plastični i kartonski. Veličina zupčanja navedena je kod opisa određenog izdanja. Zubomjer je jeftiniji dio filatelističkog pribora i zbog toga ga nije loše imati. Pripada u rang povećala i pinceta odnosno običnim sakupljačima maraka vjerojatno neće prečesto zatrebati dok ozbiljnim filatelistima čini dio pribora koji je potreban svakodnevno. Kod pojedinih maraka koristi se treća tehnika odvajanja maraka, zasijecanje maraka. Razlika između zasijecanja maraka i zupčanja je u tome što kod proboda maraka ovdje ne dolazi do odvajanja djelića papira. Postoji više tehnika zasijecanja, npr. linijski, pilasti, trokutasti i drugi.

Poštanske marke u izdanju Hrvatske pošte d.d.

U promet se puštaju samo ispravne marke. Marke s nedostacima u izradi (greške u tiskanju, zamrljane, dvostruko ili dijelimično zupčane, bez gume i slično) odbacuju se kao makulatura. Marke iz makulature se uništavaju, ali ponekad na nedozvoljen način dospjevaju i na filatelističko tržište. Uspješna realizacija tiskanja marke ponekad zahtjeva konzultacije sa stručnjacima iz raznih područja. Probni otisak pažljivo se pregledava, da bi konačno rješenje odobrili autor marke te predstavnik Povjerenstva. Jednakom se pažnjom pregledava i prvi tiskarski arak. Uprava Hrvatske pošte d.d. određuje nominalnu vrijednost i nakladu marke zavisno od potreba poštanskog prometa. Važnost naklade za izdavača i filateliste je od suprotnog značenja. Veća naklada osigurava veću zaradu od određenog izdanja izdavaču, dok filatelistima garantira manju filatelističku vrijednost izdanja. Kada marka, nalijepljena na pismo ili razglednicu, krene na svoj put, ona postaje putujući ambasador države iz koje potječe. Tada do punog izražaja dolazi njen značaj kao informativnog, propagandnog, obrazovnog i kulturnog produkta. Kada njen put poštanskim tokovima završi, što se događa kada je pošta koja ju je izdala povuče iz prometa ili kada se rasproda cjelokupna naklada, marka dobiva kolekcionarsku vrijednost koju ponajviše određuje njena rijetkost. Bez obzira na to kakva će biti njena cijena na tržištu, marka nastavlja život na filatelističkim izložbama, u privatnim zbirkama i muzejima gdje marke ostaju sačuvane za budućnost.

Postupak izrade poštanske marke u tiskari Zrinski d.d. možete preuzeti - OVDJE (.pdf, cca 4 MB)

Pravilnik i zakon o poštanskim markama:

• Ministarstvo mora, prometa i infrastrukure - Pravilnik o poštanskim markama
• Hrvatski sabor - Zakon o poštanskim uslugama

Tekst: Tomislav Šimetić, dipl. ing. elek., filatelija.biz, Foto: Svijetfilatelije.net