Mala Škola
- Vrste poštanskih maraka
- Poštanska i filatelistička izdanja
- Hrvatska filatelija - što sakupljati
- Kako formirati zbirku maraka
- Što je to poštanska povijest?
- Procjena filatelističkog materijala
- Ispitivanje maraka
- Literatura i pribor
- Filatelistička društva
- Filatelistički kviz
- Kako adresirati pismo
- Filatelija za najmlađe

Kako adresirati pismo
Iako nam je danas sasvim uobičajeno ubaciti pismo u poštanski sandučić nekada je to izgledalo potpuno drugačije. Ideja o poštanskoj službi nastala je vrlo davno, ali ona se realizirala vrlo sporo. Stvaranjem velikih država u starom vijeku javlja se i potreba za organiziranim prijenosom poruka prvenstveno radi vladanja i sigurnosti države. Tako slobodno možemo reći da je i glavni povod ustrojavanju poštanske službe i organiziranom prijenosu vijesti bilo upravljanje državom i njena obrana. Prema povijesnim izvorima, prvi oblici organizirane poštanske službe pojavljuju se u Egiptu oko 2000. godine prije Krista, za vrijeme XIX. dinastije faraona. Glasnička služba organizirana je za potrebe ustrojstva države odnosno vojne potrebe. Obavljali su je glasnici - pješaci i glasnici na konjima i devama, tako da su na razmacima od šest sati hodanja ili jahanja postojala stajališta na kojima su se smjenjivali glasnici. U stajalištima su vođene knjige u koje su se unosili podaci o vremenu dolaska i pošiljkama koje su se predavale. U Kini je također postojala glasnička služba s postajama u vrijeme dinastije Chan, tisuću godina prije Krista. Stara Grčka, za ono doba izrazito demokratska zemlja (naravno, samo za određeni sloj društva), imala je posebno organiziranu poštansku službu. Unutar zidina bio je organiziran "gramatophoren", služba koja je imala lokalni značaj jer je prenosila poruke unutar grada, dok je "hemerodromen" bila služba koja je posredstvom brzih glasnika prenosila poruke na većim udaljenostima.

Poštanski glasnik na konju
Povijest slanja pisama u Hrvatskoj seže još u daleko doba Rimskog Carstva. Car August smatra se osnivačem prve prometne organizacije na hrvatskome tlu koja se zvala "Cursus publicus". Ona je nastala u prvom stoljeću poslije Krista, a njen osnovni zadatak bio je prijenos službenih pisama i prijevoz službenih osoba. Unutar te složene transportne organizacije promet se odvijao između stanica ("stationes positae") smještenih na udaljenosti od otprilike pola dana hoda.
Kako pravilno adresirati pismo?
Na adresnoj strani svake poštanske pošiljke mora biti čitljivo i jasno upisana adresa primatelja. Pismovna pošiljka (pismo i dopisnica) i prioritetno pismo može biti adresirana na više primatelja, s tim da se primatelji moraju nalaziti na istoj adresi. Pošiljke za koje se obvezno izdaje Potvrda o primitku mogu biti adresirane samo na jednog primatelja. Adresa primatelja mora se nalaziti na desnom donjem dijelu adresne strane pošiljke i mora biti paralelna s njezinom dužom stranom. Iznimno, kod omotnica s prozirnim dijelom adresa može biti na desnom ili lijevom donjem dijelu adresne strane pošiljke. Kroz prozirni dio smije se vidjeti samo adresa primatelja. Dopušteno je na desnom donjem dijelu adresne strane pošiljke nalijepiti ili pričvrstiti ispisanu adresu primatelja, osim na vrijednosnoj pošiljci iznad 1.000 kuna. Za pošiljke na kojima nije moguće upisati adresu primatelja, može se upotrijebiti adresnica. Adresnica mora biti od čvrstog kartona ili nekog drugog prikladnog materijala, najmanjih dimenzija 90 x 140 mm.

Primjer pravilnog adresiranja u unutrašnjem prometu (prostor u gornjem desnom kutu 74 x 40 mm predviđen je za frankiranje i otisak poštanskog žiga, između adresnog prostora i donjeg ruba te desnog i lijevog ruba pisma treba biti najmanje 15 mm razmaka - u tom prostoru nije dopušteno pisanje bilo kakvih podataka, adresni prostor može biti udaljen maksimalno 140 mm od desnog ruba pisma i minimalno 40 mm od gornjeg ruba pisma)
Podaci u adresi primatelja trebaju biti naznačeni jedan ispod drugoga i to slijedećim redoslijedom:
-
titula, ime i prezime ili naziv primatelja,
-
ulica, kućni broj, broj ulaza, kat, broj stana, selo, zaselak, naselje i slično ili poštanski pretinac s brojem ili vojna pošta s brojem ili oznaka "POSTE RESTANTE",
-
poštanski broj i naziv mjesta (odredišni poštanski ured). Naziv mjesta treba u pravilu biti, upisan velikim slovima,
-
naziv ili kratica države - ISO kod (.pdf, cca 1 MB) za pošiljke u međunarodnom prometu.
Ispod naziva primatelja dopušteno je upisati matični broj tvrtke, dok se ispod adrese primatelja ne smije nalaziti nikakav upis ili grafički znak. Na pošiljci koja glasi za primatelja koji je podstanar, u adresi moraju, osim imena i prezimena primatelja, biti naznačeni ime i prezime stanodavca (na primjer Tomislav Kralj kod Petra Josipovića). Adresa primatelja mora biti upisana latinicom i arapskim brojevima. Pošiljka za inozemstvo može biti adresirana i pismom države odredišta, uz uvjet da su latinicom upisani naziv mjesta i naziv odredišne države. Za pošiljke u međunarodnom poštanskom prometu Hrvatska pošta d.d. može odbiti primitak pošiljke koja nije adresirana na gore propisan način i način propisan aktima Svjetskog poštanskog saveza (UPU - Universal Postal Union).

Primjer pravilnog adresiranja u međunarodnom prometu
Pošiljke koje su adresirane na način gdje se u prvom redu nalazi naziv pravne osobe, a u drugom redu ime i prezime fizičke osobe, uručuju se pravnoj osobi. Pošiljke koje su adresirane na način gdje se u prvom redu nalazi ime i prezime fizičke osobe, a u drugom redu naziv pravne osobe, uručuju se fizičkoj osobi.

Primjer pravilnog adresiranja prilikom upotrebe poštanskog pretinca
Pošiljatelj je obvezan, osim adrese primatelja, upisati i svoju punu adresu na preporučene pošiljke, vrijednosne pošiljke, pakete, poslovne pakete i slično, osim kada je na njima naznačeno "za natječaj", "licitacija" i slično. Pošiljatelj je obvezan upisati svoju adresu na sve pošiljke koje se predaju putem ugovora i na pošiljke koje su oslobođene plaćanja poštarine. Upisivanje adrese pošiljatelja na ostalim pošiljkama nije obvezno, ali je preporučljivo. Adresa pošiljatelja se upisuje u lijevom gornjem dijelu adresne strane pošiljke ili na poleđini pošiljke.
Tekst: Nepoznati autor, tportal.hr, Foto: Svijetfilatelije.net
Poštanska marka - atribut državnosti
Ako neki, ma kako mali otok poželi biti država, izdat će poštansku marku. Marka mu udara pečat državnosti, kao što mu mora ocrtavaju granicu. Gusta i zatvorena forma otok čini neizmjernim. Tako je i marka otočić u moru povijesti i zemljopisa prema kojem se mora...
Legende našeg hobija
Od ogromnog broja do sada izdanih poštanskih maraka u svijetu, izdvajaju se desetak opće poznatih maraka koje smatramo legendama. Neke od njih iznimno su rijetke, druge pak viđamo relativno često, jednima je neosporan filatelistički značaj dok je kod drugih on upitan...
Sakupljanje - najvažnija sporedna stvar na svijetu
Zašto bi netko davao gomilu novca na sasvim nepotrebne stvari poput novca za koji se više ništa ne može kupiti ili poštanskih maraka koje se više ne mogu zalijepiti na pismo? Oni koji se pitaju takve stvari sigurno nikad u životu ništa nisu sakupljali, dok je sakupljačima odgovor...

