Mala Škola

• Kako nastaju poštanske marke

• Vrste poštanskih maraka
• Poštanska i filatelistička izdanja
• Hrvatska filatelija - što sakupljati
• Kako formirati zbirku maraka
• Što je to poštanska povijest?
• Procjena filatelističkog materijala
• Ispitivanje maraka
• Literatura i pribor
• Filatelistička društva
• Filatelistički kviz
• Kako adresirati pismo
• Filatelija za najmlađe

 

 

Literatura (preporuka):

Strpić, Petar: "Poštanske marke, Hrvatska 2009/10.", Lokas dizajn, Zagreb, 2009.

 

Kako pronaći vodeni znak

Za pregled video materijala potreban Vam je Flash Player

 

Kako koristiti zubomjer

Za pregled video materijala potreban Vam je Flash Player

 

Kako koristiti zaštitnu traku

Za pregled video materijala potreban Vam je Flash Player

Kako formirati zbirku maraka

Svakom početniku bilo u čemu, potrebne su upute i pravila za početak. U ovom članku možete pročitati koja su temeljna pravila za formiranje jedne zbirke poštanskih maraka. Potrebno je napredovati redom, strpljivo i metodički. Strpljivost je jedan prirođeni dar pojedinca, metoda se međutim stječe malo po malo, postepeno time što postajemo "domaći" s markama. Tko hoće postati filatelist, mora se ovih pravila pridržavati, inače je bolje, da odmah u početku odustane i posveti se nekom drugom hobiju. Za osnutak zbirke potrebno je u prvom redu, što je suvišno i naglašavati, sakupiti marke. Mišljenja smo da filatelist početnik (u daljnjem tekstu: početnik) treba posvetiti osobitu pažnju markama svoje zemlje. One su mu najbliže po svemu, a i do njih najlakše dođe. Na primjer, marke Nezavisne Države Hrvatske, brzo su pridobile svjetski interes filatelista i trgovaca maraka, stoga danas potpuna zbirka spomenutih maraka predstavlja mali imetak. Nadalje, navodimo neka područja koja su neizmjerno zanimljiva za sakupljanje npr. stare njemačke državice, poimence: Baden, Bavern, Bergedorf, Braunschweig, Bremen, Hamburg, Hannover, Helgoland, Liibeck, Mecklenburg, Oldenburg, Preussen, Sachsen, Schleswig-Holstein i konačno Njemački Reich, uključivši k tome i kolonije. Svako područje za sakupljanje je poglavlje za sebe, puno zanimljivosti i rijetkosti. Za početnika, nije teško sakupiti jedan skromni broj maraka. Biti će dovoljno, da pretraži vlastiti stan ili da se obrati bližim i dalekim rođacima te prijateljima, da mu pošalju marke, koje primaju ili mogu naći među obiteljskim pismima. Kada početnik sakupi prvu veću količinu maraka naći će među njima, osim onih koje su u uporabi i mnoge primjerke izdanja izvan upotrebe. Početnik će srediti sakupljene marke, raspoređujući ih po tipu i izdanju na koje se odnose te po uporabi kojoj su namijenjeni i kojoj služe. Na primjer, frankiranje običnih pisama, zračna pošta, žurna pisma, službene i slično.

 

Priprema poštanskih maraka za "pranje" tj. odvajanje od omotnica

Prilikom sakupljanju u ruke početnika sigurno će doći veliki broj maraka poznatih stranih država poput Bugarske, Italije, Mađarske, Njemačke i drugih država te će i za njih predvidjeti jednu posebnu podjelu, dijeleći državu po državu, a marke od pojedine države po izdanju i tipu. Ovako prikupljeni materijal neće se moći odmah, odložiti u album, već će ga morati prije pomno pripremiti, probrati i procijeniti. Marke koje smo sami sakupili mogu biti u dobrom stanju, ali mogu biti još prilijepljene na omotnicama te će ih u tom slučaju, prije svega trebati odlijepiti, "oprati" i očistiti od svake nečistoće. Početnik će u ovom slučaju morati paziti, da li je marka, koja je još prilijepljena, nekog starog izdanja, zatim, da li je služila za frankiranje koje važne zračne godine, da li žig kojim je poništena, podsjeća na koji važni događaj jer će u sva ova tri slučaja, biti bolje marku ne odlijepiti od pisma ili omotnice na koje je prilijepljena i sačuvati je u zbirci starih pisama ili zračne pošte. Zbog toga vrijednost određene marke biti će veća nego one odlijepljene i "oprane". Danas je općenito teško naći stare i raznolike marke, samo pomnim istraživanjem, moguće je doći do starih pisama koja su vrijedna zbog maraka koje su na njima prilijepljene. Istraživanjem početnik može doći do maraka velike vrijednosti i skupocjenog materijala za prodaju i zamjenu. Stoga mu se preporučuje, da dođe u kontakt s poznavateljem filatelije, čija će ozbiljnost dati dovoljno jamstvo, da bi mogao od njega tražiti sve upute i objašnjenje. "Pranje" maraka je posao, koji treba vršiti s mnogo pažnje i za koji nikad nije dovoljno naglasiti, da mu treba posvetiti najveću pozornost jer predugo ili slabo obavljeno "pranje" može u nekim slučajevima uzrokovati upropaštavanje maraka. Najbolji način "pranja" je da se marka pusti četvrt sata u čistoj posudi hladne i čiste vode. Na taj način odlijepiti će se sav papir i marka kojoj je posvećeno toliko brige, izaći će savršeno čista i cijela. Poslije "pranja", marke treba dobro posušiti, a to se čini tako, da ih se postavi među dva čista, nerabljena papira. Ostave se tako nekoliko sati ispod težine jedne knjige ili slično, poslije čega ih možemo dignuti savršeno čiste i ravne. Treba paziti i ne stavljati sušiti marke na radijator ili glačati ih glačalom. Postoje marke čija se boja razlije u vodi, a neke se sasvim unište poprimivši različite boje. Isto se događa s markama tiskanim na kredastom papiru.

"Pranje" i sušenje poštanskih maraka

Najsigurniji način čišćenja ovakvih maraka je sljedeći, položi ih se s licem okrenutim prema gore, na list debljeg papira ili na komad platna namočeno čistom vodom, voda će u kratko vrijeme polagano prodirati između slojeva prilijepljenog papira i rastopiti ljepilo. Ako se postupak izvrši pažljivo, marka se odstrani čitava i neoštećena. Ovako se postupa i s markama čiji se žigovi razlijevaju npr. crveni žig Pen-kluba, većina žigova zračne pošte i drugi. Takav postupak ipak ne dovodi do uspjeha s nekim markama. Postoje vrste ljepila koje dozlogrde i najstrpljivijim filatelistima te im vrlo teško uspjeva odlijepiti marke s pisma. Stoga se mora upotrijebiti kemijsko sredstvo. Korisno je upotrijebiti malo bikarbonata otopljenog u vreloj vodi. Austrijske marke, gotovo sve, naročito stara izdanja, zahtijevaju bezuvjetno takav postupak jer imaju ljepilo na takvoj bazi koje jako teško popušta. Došavši do ovog stupnja, tj. nakon što se očiste sve marke, koje je sakupio, početnik mora misliti, kako će ih svrstati (klasificirati). Svrstavanje nije baš uvijek jednostavan posao jer nemaju sve marke uvijek ispisano ime države, koja ih je izdala. Ima ih opet mnogo, na kojima čitamo izreke, koje ne govore ništa određenog i druge koje sadržavaju zamršena slova te nerješive hijeroglife. Na primjer, kojoj državi pripadaju marke na kojima čitamo samo "Correos", "Communicaciones", "Dienstmarke" i slično. Riječi "Correos" i "Communicaciones" ne pokazuju porijeklo države, ali te riječi nalazimo na španjolskim markama. "Dienstmarke" znači službene marke, a nalazimo ih kod njemačkih maraka. Ima još i zagonetnijih primjeraka, koji predstavljaju prave rebuse. Njih nalazimo kod Afganistana, Bhopala, Bundia, Cachemirea, Haiderabada, Faridkota, Jhalawara i drugih. Ima ih opet koje osim vanjske oznake vrijednosti nemaju nikakve druge oznake. Takve su marke npr. Egipta izdane 1866. godine. Neke marke, vrlo skupe i ako nose ime države, koja ih je izdala, ne nose oznaku vrijednosti i razlikuju se jedino po boji. Takve su marke Barbadosa i Jonskih otoka. Zbog toga je potrebno, da se svaki početnik opskrbi jednim dobrim svjetskim katalogom maraka, koji će mu osim elemenata potrebnih za svladavanje, dati i jednu ispravnu okvirnu ideju trgovačke vrijednosti maraka koje posjeduje. Ima mnogo takvih kataloga i svi su jednako dobro napravljeni. Među ostalima "Michel" koji izlazi u Njemačkoj i kod nas se ponajviše koristi kao glavno trgovačko ravnalo. Drugi po redu je "Zumstein", koji izlazi u Švicarskoj, a treći "Yvert et Tellier", francuskog izdanja. U Ujedinjenom Kraljevstvu se najviše koristi "Stanley Gibbons", a u SAD-u "Scott". Navedeni katalozi su najbolji savjetnici i vodiči, bez kojih tj. barem jednoga od njih nema početka, a ni napretka kod ozbiljnog filateliste.

Filatelistički katalozi

Posjedujući marke i katalog početnik započinje svoj posao. Iz estetskih razloga početnik će bezuvjetno pribaviti sebi odmah jedan album koji će mu omogućiti, da rasporedi kronološkim redom sakupljene marke. Kad kažemo kronološkim redom, želimo time reći, da marke moraju biti složene u album po slijedu vremena u kojem su se pojavljivala razna izdanja. Nekada se za čuvanje maraka koristila tzv. filatelistička bilježnica. U nju su se marke lijepe uz pomoć falca i to je osnovni razlog zašto je ovaj način pohrane nepraktičan. Falc je papirić koji je s jedne strane samoljepljiv, a s druge nije. Jedan rub samoljepljive strane lijepi se na marku, dok drugi na "bilježnicu". Zbog toga marke nije jednostavno premještati i vaditi iz "bilježnice", a pri skidanju falca s marke lako nastaju oštećenja na poleđini marke. Danas se za čuvanje maraka koriste albumi različitih veličina i broja stranica. Klasični albumi za marke koji se najčešće koriste mogu imati različit broj listova te mogu biti različitih veličina. Listovi su izrađeni od kartonskog materijala koji je obično bijele ili crne boje. Na svakoj stranici se nalazi određeni broj redova za ulaganje maraka. Redovi su obično izrađeni od prozirnog ili pergamnog materijala. Između pojedinih listova u albumu nalaze se prelisti koji isto tako mogu biti od prozirnog ili pergamnog materijala. Ovakvi albumi mogu biti na različit način ukoričeni. Kao posebnu, ali i najinteresantniju vrstu albuma istaknuli bi ilustrirane albume. Oni na svojim stranicama imaju već u crno-bijeloj boji naslikanu marku i pripremljen "džepić" za prikazanu marku. Ovakvi listovi se mogu kupovati po godištima, kako je koja zemlja izdavala svoje marke. Ova vrsta pohrane maraka je najinteresantnija za filateliste koji sakupljaju samo marke određene zemlje te na taj način stvaraju najbolji i najlijepši pregled vlastite zbirke.

Ilustrirani album i primjer stranice

U raspoređivanju raznih izdanja i tipova maraka u album, filatelista će se naravno rukovoditi katalogom. Najbolja izdanja modernih kataloga, osim što označuju godinu kada je marka izdana, označuju boju, vrijednost kataloškog broja, da li je marka nezupčana ili zupčana i drugo. Ako je zupčana označuje broj zubaca kojim je marka zupčana. Početnik u početku želi sakupiti čim veći broj maraka i pritom neće paziti na one pojedinosti koje imaju veliku važnost jer one mogu značajno mijenjati vrijednost maraka. Tijekom vremena, početnik će poželjeti razlikovati jedno izdanje od drugog, da ih razlikuje po zupčanju, tisku, papiru i sličnom. Za mjerenje zubaca imamo zubomjer na kojem su tipografski i progresivno raspoređeni zupci. Za izmjeriti broj zubaca, postavi se marka tako da crne (ili bijele) točkice zubomjera potpuno ispune razmake među zubima na marci te se nakon nekoliko pokušaja nađe odgovarajuća skala. Preostaje sada uvjeriti se, da li je marka tiskana na papiru s ili bez vodenih znakova (nje. Wasserzeichen, fra. Filigrane). Da bi vidjeli vodene znakove marku postavimo prema svjetlu. Ovo pravilo vrijedi do određene mjere. Treba dakle malo iskustva za raspoznavanje i često će trebati pribjeći upotrebi posebne crne zdjelice poznate pod imenom "liligranoskop". Marka se "licem" položi u zdjelicu i na nju se kapne par kapi čistog benzina i vodeni znakovi će se sasvim jasno pokazati, a marku ćemo dignuti neoštećenu, bilo ona poništena ili neponištena. Treba biti oprezan jer postoje marke koje izblijede ako dođu u kontakt s benzinom.

Primjer izgleda stranice filatelističkog kataloga

U tom slučaju i u svim ostalima, savjet je upotrijebiti umjesto benzina 40%-tni petrolejski eter, koji ima prednost, da brzo ishlapi i ne djeluje na promjenu boje. Sada kada je početnik sredio svoje marke po kojima će upoznati pojedinačno, državu kojoj pripadaju, godinu i osobitost izdanja, zupčanje, vodene znakove, novčanu vrijednost frankiranja i boju moći će sa sigurnošću napredovati u pohranjivanju maraka u album. Dobro je čim manje dirati marke rukama i filatelist će se služiti pincetom da ih ne ošteti. Pincetom se mora služiti uvijek te pri odlaganju maraka u zbirku. Pohraniti marku u album je u biti vrlo lagani posao, ali i on zahtjeva posebnu pažnju. Filatelist neće sve svoje marke odložiti u album. On mora paziti više na kvalitetu nego na kvantitetu maraka. Bolje je imati tisuću primjeraka savršenih nego petnaest tisuća oštećenih. Načelo filateliste mora biti, malo, ali dobro. Za početnika je poželjno da prihvati ovaj način sakupljanja, odnosno oblikovanja svoje zbirke jer na dan kad se odluči prodati zbirku neće naći nijednog trgovca koji će htjeti, ni uz najnižu cijenu kupiti oštećene ili neuredne marke. On će se tome čuditi, ali će biti prekasno. A što onda? Cijeli trud, trošak i veselje za ništa. Uredništvo elektroničkog časopisa Svijetfilatelije.net, smatra da novčana strana, odnosno vrijednost zbirke nije primarni motiv sakupljanja, stoga ne potiče čitatelje da postanu filatelisti zbog ostvarivanja financijske koristi. Zupci na markama, koje ih imaju moraju biti čitavi, a kod onih koje nisu zupčane, potrebno je da su sve četiri ivice netaknute, sa što širim rubom. Za provjeru zupčanja maraka koristi se zubomjer. Može biti metalni, plastični i kartonski. Veličina zupčanja navedena je kod opisa određenog izdanja. Jednako treba paziti, da boje pojedinih maraka ne izblijede. Nije dovoljno da marka bude neoštećena, da posjeduje sve zupce i da sačuva svoju izvornu boju. Treba paziti ako se radi o poništenoj marci da žig bude lagani i dobro položen. Žig koji zamrči ili nagrdi marku, utječe mnogo na trgovačku vrijednost marke. Sve ove osobine potrebne su, da jedna marka bude smatrana dostojnom počasti albuma, u protivnom slučaju treba je isključiti iz zbirke i tražiti bolju.

Osnovni filatelistički pribor (album, pinceta, povećalo i zubomjer)

Početnik se mora opskrbiti jednim dobrim povećalom kako bi mogao lakše pregledati marku i utvrditi da li ima mana. Pinceta i povećalo su neophodan pribor koji je potreban filatelistu. Početnik, koji će si priskrbiti prve marke posredstvom prijatelja ili zamjene što je vrlo često početak razočaranja, ako ne želi da se njegova zbirka zaustavi i želi joj pridodati marku od vrijednosti, morati nužno pribjeći kupnji. Osobito ako se opredijeli na jedno područje ili na neke države u namjeri, da ih upotpuni, morati će kupiti marke izvjesne rijetkosti jer ih inače neće biti moguće naći. Filatelist, dakle, treba biti u prvom redu oprezan u uspostavljanju veza i da se veže uz jednog trgovca koji će mu davati dobre savjete i razbijati sve predrasude koje su vrlo česte među početnicima. Neka početnik ne vjeruje koji put nekim čudnim ponudama, na "kilograme". Ako je marka prava i vrijedna, treba je kao takvu platiti u svakoj državi i svakom gradu te se neće, a ni može dogoditi, da netko tko pozna marke, svjesno prodaje za 100 USD ono što vrijedi 1.000 USD. Treba se čuvati krivotvorenog materijala, kojeg na veliko nude varalice, a često u dobroj vjeri i neupućeni filatelisti. Kako bi filatelist izbjegao neugodne situacije prilikom kupnje materijala, kod kupnje će se obratiti sigurnim izvorima. Napredujući u iskustvu i uspoređivanjem primjeraka, izgraditi će sebi filatelističku kulturu, uvježbati oko koje će mu omogućiti, da ne povjeruje u sumnjive marke, već da upozna i najobičnije mane te najopasnije krivotvorine. Uredništvo elektroničkog časopisa Svijetfilatelije.net želi Vam puno uspjeha u stvaranju zbirke maraka.

Tekst: Nepoznati autor, Prilagodio: Matija Polić, ing. stroj., Foto: Svijetfilatelije.net