Zanimljivosti

• Filatelističke priče
• Put oko svijeta
• Legende našeg hobija
• Kolekcionarstvo
• HT-muzej
• Kartofilija

• Kako sačuvati razglednice
• Procjena starih razglednica

• Zabava

Jeste li znali?

Najmanja marka izdana je u Kolumbiji 1863. godine, a njezine dimenzije bile su tek 8 x 9.5 mm (malo veća od ljudskog nokta).

Fužine - 1913.

Križevci - 1923.

Mali Lošinj - 1904.

Osijek - 1913.

Pazin - 1910.

Petrinja - 1917.

Pula - 1898.

Rijeka - 1912.

Vinkovci - 1916.

Zagreb - 1904.

Detalj prve razglednica

Kartofilija

Danas vjerovatno nema ozbiljnog kolekcionara koji ne zna da je kartofilija sakupljanje razglednica. Milijuni razglednica su do današnjeg dana tiskane unatrag nešto više od jednog stoljeća i putovale svijetom noseći poruke ljubavi, prijateljstva, mira... Prva dopisnica (poštanska vrijednosnica s tiskanom markom, otvorenim, svima dostupnim sadržajem i nižom poštarinom od one za pisma) puštena je u promet 1. listopada 1869. godine u tadašnjoj Austro - Ugarskoj Monarhiji. Njezin primjer sljedili su: Švicarska (1870.), Belgija (1871.), Španjolska (1873.), Grčka (1876.) i brojni drugi. Samo nekoliko mjeseci nakon tiskanja prve dopisnice pojavila se i prva razglednica. Tko, kada i gdje ju je poslao, danas je teško pouzdano ustanoviti. Nijemci to pripisuju Augustu Schwartzu iz Oldenburga, a Francuzi Leonardu Besnardeau iz Sille le Guillaumea. Sve se svodi na razliku od nekoliko tjedana, a radi se o ljetu 1870. godine i vremenu francusko-pruskog rata. Od 1873. godine razglednica se polako širi na Austriju i Švicarsku. Prve razglednice bile su neugledne i crtež na njima obuhvaćao je najviše trećinu strane. Prvo vrijeme razglednica, tzv. rana epoha, trajalo je do 1896. godine. Razglednice nisu bile brojne, a one prije 1891. godine tada i danas vrlo su rijetke. Razvitak tiskarskih tehnika, dopadljiva slika, kratka poruka, a s druge strane počeci masovnijih turističkih putovanja doprinjeli su naglom širenju razglednica. Od 1897. godine broj razglednica u prometu naglo se povećava. Kao modna novost razglednice su se počeli sakupljati. U mnogim građanskim kućama toga vremena postojali su albumi koji su na svojim kartonskim stranicama imali usjeke u koje su se umetali vrhovi razglednica. Postojala su udruženja sakupljača, čiji su članovi slali jedni drugima razglednice te se pretpostavlja da je trećina poslanih razglednica iz godina na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u stvari bila korespodencija među sakupljačima. Proizvođači su osjetili mogućnost zarade te su se trudili da proizvedu što privlačnije, duhovitije i neobičnije razglednice. Postoji podatak da je u Francuskoj 1910. godine proizvedeno 123 milijuna razglednica u čijoj je proizvodnji sudjelovalo 33.000 radnika. Popularnost razglednica bila je takva da su i najmanja mjesta imala razglednicu.

Razglednica "Pozdrav iz Zagreba", tiskara: Otmar Zieher u Münchenu

Ovakva "kartomanija" dostigla je svoj vrhunac u Njemačkoj 1900. godine, u Ujedinjenom Kraljevstvu 1905. godine i u SAD-u 1908. godine da bi na izmaku Prvog svjetskog rata polako posustala. Uzrok tome je pojava novih, jeftinijih, ali i manje atraktivnih načina tiska. Razglednice u pravilu počinju reproducirati fotografije, a masovnije prodiru i nove metode komuniciranja (telefon). Broj poslanih razglednica u svijetu se čak smanjuje u odnosu na početak 20. stoljeća. Iako je tijekom narednih desetljeća broj izdanih razglednica ponovo oborio nove rekorde (zbog porasta ukupnog broja stanovništva), iako su se pojavile potpuno vjerne fotografije u boji ponekad vrlo privlačno dizajnirane, ipak moramo zaključiti da je zlatno doba razglednica (period 1897. - 1918. godine) zauvijek iza nas. Na razglednicama s kraja 19. stoljeća često je strana sa slikom ispisana ili pošarana. Nije to rezultat nikakvog hira ili tadašnje mode nego uredbe Svjetskog poštanskog saveza (UPU - Universal Postal Union), koji je propisao da stranica s adresom ne smije sadržavati nikakve druge poruke osim adrese primatelja. Sve zemlje su se toga pridržavale, ali tijekom 1904. godine počinje se u tadašnjoj Austro - Ugarskoj Monarhiji prostor na stranici za adresu dijeliti i na prostor za pisanje poruke. U početku bila je to trećina, a kasnije polovina stranice. Ovu podjelu od 1905. godine uvodi i Njemačka da bi to konačno potvrdio kongres UPU-a 1906. godine i od tada imamo na razglednicama raspored kakav poznajemo i danas. Gotovo istodobno kao u drugim gradovima Europe razglednice se pojavljuju i u Zagrebu. Kada se pojavila prva zagrebačka razglednica nije moguće ustanoviti, dok bi to znatno lakše bilo za najstariju sačuvanu zagrebačku razglednicu. Poznata je razglednica iz 1893. godine, a vjerojatno postoji i starija. Treba napomenuti da Opatija ima razglednicu iz 1890. godine te bi možda u tim vremenskim okvirima trebalo tražiti i prvu zagrebačku razglednicu. O prvim razglednicama treba napomenuti da tadašnji način tiska (početkom devedesetih godina 19. stolječa) nije omogućavao da se fotografije kvalitetno reproduciraju, nego su prema fotografijama rađeni crteži te su se onda oni reproducirali. Zbog toga su prve razglednice u stvari bile crteži rađeni po fotografijama, naknadno obojeni i tiskani najčešće tehnikom litografije. Da bi se razglednice što bolje prodavale proizvođači su se trudili da ih na različite načine ukrase. Najveću popularnost dostižu razglednice s nekoliko motiva, koji su međusobno povezani s raznim ukrasima, cvijetićima, trakama i gotovo uvijek su sadržavali natpis "Pozdrav iz..." s imenom dotičnog mjesta.

Stare razglednice - "Pozdrav iz..."

U našim krajevima često su ti natpisi bili dvojezični ili čak trojezični (još na njemačkom, talijanskom i rijeđe mađarskom jeziku). Za takav tip razglednice uvriježen je naziv "Gruss" (pozdrav), a upotrebljavaju se još i nazivi: vjenčići, medaljoni ili mozaik razglednice. Iz današnje perspektive te razglednice nekima mogu izgledati kičasto te mnogi radije preferiraju pravu fotografiju na razglednici koja ima snažniju dokumentarnu i povijesnu vrijednost. Ipak ne možemo ostati indiferentni pred tim malim remek-dijelima tadašnjeg tiskarstva koji ni do danas nisu nadmašeni. Tijekom 1904. godine takav oblik razglednica polako nestaje s tržišta i nikada se više ne pojavljuje. Uzrok tome treba tražiti u širenju novih, načina tiska (knjigotisak s heliogravurom i rasterom, a kasnije i offset) kojima te stare litografije nisu mogle konkurirati ni cijenom ni brzinom izrade. Nakladnici zagrebačkih razglednica (litografija) bili su: Franjo Xaver Hribar, Julius Hün, Robert Ferdinand Auer, knjižara Leopolda Hartmana, a tiskane su kod Louisa Glasera u Leipzigu, Kunst und Anstalt Rosenblatt u Frankfurtu, Zavodu umjetnina Dragutin Schwidernoch u Beču i u tiskari Otmar Zieher u Münchenu. Sakupljanje i čuvanje starih zagrebačkih razglednica, predmet je interesa kulturnih i povijesnih institucija, ali i mnogih privatnih sakupljača. Neke od tih zbirki predstavljene su javnosti na brojnim izložbama:

• "Prva izložba prvih razglednica", Pošta u ulici Nikole Jurišića 13, Zagreb, 12.-23. travnja 1967. godine, organizator "Hrvatsko filatelističko društvo", izložene brojne razglednice iz zbirki članova društva,
• stare razglednice gradova središnje i istočne Hrvatske 1890.-1918. godine, Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, 22. prosinca 1976. - 8. siječnja 1977. godine, izloženo oko 500 razglednica iz fundusa NSB,
• stare razglednice Zagreba iz zbirke Miroslava Tischlera, Galerija centra za kulturu Trešnjevka, Zagreb, 19. travnja - 5. svibnja 1989. godine, izložene 353 razglednice,
• "Šetnja starim Zagrebom", zbirka starih razglednica Zagreba iz zbirke Berislava Sekelja. Gliptoteka JAZU (danas HAZU), listopad 1990. godine, izložene 1.134 razglednice,
• "Šetnja starim Zagrebom" stare razglednice Zagreba iz zbirke Berislava Sekelja, Etnografski muzej, Zagreb, 24. svibnja - 12. lipnja 1994. godine, izložene 4.563 razglednice.

Grupa entuzijasta, sakupljača starih zagrebačkih razglednica osnovala je 14. ožujka 1991. godine "Zagrebačko društvo sabirača razglednica". Nakon nekoliko mjeseci rada, intenziviranjem Domovinskog rata, rad društva je zamro te nije obnovljen.

Tekst: Nepoznati autor, "Moj Zagreb, tak imam te rad", Foto: Svijetfilatelije.net

Najstarija razglednica na svijetu

Najstarija razglednica na svijetu poslana je 14. srpnja 1840. godine novinaru Theodoru Hooku koji je u to vrijeme živio u Funlhamu, London. Vjerojatno je razglednicu Theodor Hook poslao sam sebi kao šalu zbog slike. Na razglednici je karikatura tadašnje pošte i poštanske usluge prikazujući pisare u pošti koji sjede oko velikog spremnika tinte za pisanje. Značajno je da se na razglednici nalazi i prva poštanska marka "Penny Black". Ovo je jedini poznati slučaj gdje je ova marka na razglednici.

Prva razglednica imala je sljedeće dimenzije: 200 x 130 mm

Razglednicu je pronašao povjesničar Edward Proud, a ona je 2002. godine prodana za 50.000 USD putem telefonske aukcije na Londonskoj burzi maraka, kolekcionaru Eugenu Gombergu iz Litve. Riječ je o najskupljoj prodanoj razglednici, potvrda se nalazi i u Guinnesovoj knjizi rekorda. Važnost ovog otkrića je u tome što se prije nje smatralo da je razglednica izumljena oko 1870. godine. Tko, kada i gdje ju je poslao, danas je teško pouzdano ustanoviti. Nijemci to pripisuju Augustu Schwartzu iz Oldenburga, a Francuzi Leonardu Besnardeau iz Sille le Guillaumea. Autentičnost razglednice i marke potvrđena je od strane Britanske filatellističke asocijacije.

Tekst: Nepoznati autor, antikviteti.net, Foto: Svijetfilatelije.net