Mala Škola

• Kako nastaju poštanske marke

• Vrste poštanskih maraka
• Poštanska i filatelistička izdanja
• Hrvatska filatelija - što sakupljati
• Kako formirati zbirku maraka
• Što je to poštanska povijest?
• Procjena filatelističkog materijala
• Ispitivanje maraka
• Literatura i pribor
• Filatelistička društva
• Filatelistički kviz
• Kako adresirati pismo
• Filatelija za najmlađe

 

 

 

dr. John Eduard Gray
(12. veljača 1800. - 7. ožujak 1875.)
Pročitajte više

 

 

Mala Škola

Filatelija (filos - prijatelj, atelia - oslobođeno plaćanja jer se na frankirano pismo ne plaća nikakva druga pristojba) je naziv za ljubav prema poštanskim markama, njihovo sakupljanje i proučavanje, također sakupljanje omotnica, žigova i drugog poštanskog materijala. Riječ "filatelija" prvi je upotrijebio Francuz Georg Harpin 1864. godine. Filatelisti se često pitaju kakav filatelistički materijal moraju sakupljati, a da bi bavljenje filatelijom bilo ispravno. Mnoge ne zadovoljava odgovor da mogu sakupljati što god žele, ali moraju paziti što od materijala uključuju u natjecateljske izloške. Neki se s ovom tvrdnjom uopće ne slažu i uvjerenja su da se mora točno znati što je ispravni materijal, a što to nije. Zato ćemo pokušati odgovoriti na pitanje što je ispravni materijal kroz definicije navedene u različitoj filatelističkoj literaturi.

Filatelistički materijal

Osnovna definicija filatelističkog materijala određuje da je to materijal koji je nastao u poštanskom prometu ili je bio izrađen s namjerom da bude upotrijebljen u poštanskom prometu. Materijal čine vrijednosnice koje je izdala ovlaštena organizacija (poštanska organizacija, resorno ministarstvo ili neka druga ovlaštena organizacija) te službene oznake (žigovi, naljepnice i slično) koje pošta upotrebljava u poštanskom prometu. Sakupljanje materijala je niži stupanj, dok je pročuvanje viši stupanj filatelije. Tako u ispravni materijal ubrajamo:

1. Pismovne pošiljke iz vremena predfilatelije

Radi se o različitim pismima koja su putovala i na kojima se nalaze različite oznake iz poštanskog prometa: poštanski žigovi ili rukopisne oznake prijemne pošte, oznake vrste pošiljke (redovito, žurno, preporučeno i slično), rukopisne oznake iznosa poštarine i oznake tko plaća poštarinu (nekada je poštarinu plaćao primatelj, ali ima primjera da je dio poštarine plaćao pošiljatelj, a dio primatelj), oznake obrade pošiljke (na primjer dezinfekcija) i drugo. Sve oznake mogu biti rukopisne ili kao otisci različitih žigova (ne samo nadnevnih) ili kao različite naljepnice.

Pismo upućeno 1817. godine iz Karlovca u Zagreb, rijedak žig "CARLSTADT ILLYRIE"

Za razliku od današnje forme, predfilatelističko pismo se sastojalo od jednog ili više listova na kojima je napisan sadržaj, koji su se zatim presavinuli tako da je poruka ostala sakrivena, a na vanjskome dijelu, napisana je adresa primatelja. Tako formirano pismo zapečatilo bi se, a koverte poput današnjih u to vrijeme nije bilo.

2. Poštanski žigovi

Poštanski žigovi su pored pismovnih pošiljki iz vremena prije uporabe maraka, najstariji materijal. Radi se o različitim vrstama žigova: redovnim, prigodnim, žig koji označava posebne vrste rukovanja (na primjer preporučeno), žig koji označava način naplate poštarine (na primjer otisak žiga "FRANCA", "FRANCO" ili "FRANKO" na pismovnim pošiljkama iz vremena prije uporabe maraka označavao je da je poštarinu platio pošiljatelj, a "PORTO" da poštarina nije plaćena) i drugi. Nakon što su uvedene marke, žig s natpisom tipa "FRANCA", "FRANCO" ili "FRANKO" je postao nepotreban jer su marke "dokazivale" da je poštarina plaćena. Žig "PORTO" je ostao u uporabi jer se znalo dogoditi da nije bilo naljepljeno dosta maraka ili su ljudi čak znali ubacivati pisma u poštanske sandučiće bez maraka. Tako su marke dobile naziv "Franko marke". Također, kasnije su uvedene i "Porto marke" koja su se ljepile na poštanski objekt kada je nedostajao određeni iznos poštarine. Žigovi su se u početku otiskivali ručno, kasnije se tome pridružilo i strojno žigovanje. U žigove također spadaju i otisci poštanskih strojeva (često ih se naziva frankotipima) koje najčešće nalazimo otisnute u crvenoj boji te reklamni slogani (reklamni dijelovi strojnih žigova, koji u toj prilici zamjenjuju valovite ili ravne crte koje poništavaju marke). Problem nastaje s tzv. žigovima prvog dana. Žig prvog dana ustvari je svaki žig koji nosi datum prvog dana uporabe neke poštanske vrijednosnice (naravno žig i poštanska vrijednosnica moraju biti iz iste države, odnosno poštanske administracije, iako ni to nije sasvim nužno, posebno ako se radi o starijim pismima).

Primjer upotrebe "FRANCO" žiga

Kako se u tradicionalnoj filateliji cijeni posjedovati pismo s markom koja je poništena žigom čiji je datum što je moguće bliži datumu službenog izdavanja marke, poštanske administracije su na dan službenog izdavanja marke počele koristiti posebni žig s prigodnim natpisom, ilustracijom i natpisom "PRVI DAN". Takav žig "PRVOG DANA" ima jedinog smisla ukoliko je upotrijebljen s markom zbog koje se taj žig i koristi. Poništavanje svih drugih maraka ili poštanskih cjelina žigom "PRVOG DANA" jednostavno nema smisla.

3. Poštanske marke

Uvođenjem poštanskih maraka pojavila se i filatelija: u Guinnessovoj knjizi kao prvi filatelist naveden je dr. John Eduard Gray, koji je odmah po izlasku kupio cijeli arak prve marke "Penny Black" i spremio ga kao uspomenu na uspješno provedenu poštansku reformu, po kojoj je uvedena jedinstvena poštarina za cijelu državu za pismo određene težine. Kako su izlazile i druge marke dr. John Eduard Gray je nastavio sa sakupljanjem te 1863. godine izdao i jedan od prvih kataloga maraka. Prema odlukama konvencija Svjetskog poštanskog saveza (UPU - Universal Postal Union) marke su vrijednosnice koje mogu izdavati samo organizacije koje od države ili samostalnog teritorijalnog područja, imaju koncesiju za izdavanje maraka. Pri tome navedena država ili samostalno teritorijalno područje mora biti punopravni član Svjetskog poštanskog saveza (UPU). Izdavanje maraka detaljno uređuju zakoni država koje marke izdaju, ali zakoni moraju biti sukladni konvencijama Svjetskog poštanskog saveza (UPU). Ispravni materijal predstavljaju i poništene marke, koje su svoju osnovnu svrhu ispunile, kao i neponištene marke koje su izdane sa svrhom da budu upotrijebljene u poštanskom prometu. U ispravni materijal također spadaju i skice te podloge za marke, kao i različiti pokusni otisci maraka. Nije nikakva tajna da većina država danas izdaje marke zbog filatelista, ali tako izdanim markama ne nedostaju njihove svrhe - svaku od tih maraka moguće je iskoristiti na pismovnoj pošiljci i s njom platiti poštarinu. Zbog toga se ispravnim materijalom smatraju i osobne marke te marke privatnih poštanskih operatera, ukoliko se s njima može uredno platiti poštarina za pismovne pošiljke. Pri tome treba upozoriti na ilegalne marke, tj. "marke" koje nisu izdali ovlašteni izdavatelji, "marke" s imenima nepostojećih zemalja i teritorija te "marke" teritorija koji nemaju prava izdavanja maraka. Takvim "markama" nije moguće plaćanje poštarine, one nisu ni nastale s tim ciljem te se takve "marke" ne smatraju ispravnim materijalom.

Marke poništene pretiskom riječju "SPECIMEN" (prevedeno na hrvatski jezik znači "UZORAK")

Ispravnim materijalom smatraju se i sve marke s tiskarskim greškama, greškama u zupčanju ili greškama na gumi, ukoliko su marke službeno nabavljene na službenim mjestima prodaje maraka predviđenim od izdavatelja ili poštanske administracije. U ispravni materijal ne spada tiskarski otpad, (mi filatelisti koristimo pojam "makulatura"), dakle tiskarske greške i greške u perforaciji uočene još u tiskari i izdvojene kako ne bi dospjele u prodaju. Ovaj tiskarski otpad na tržište dospijeva uglavnom nezakonito jer po odredbama ugovora o tiskanju maraka, tiskari su tiskarski otpad dužni uništiti već u tiskari. U ispravni materijal spadaju i uzorci maraka. To su reklamni primjerci maraka koje poštanske administracije dostavljaju novinarima radi reklamnog objavljivanja, a da bi se spriječilo eventualno korištenje tih maraka u poštanskom prometu, poštanske administracije te marke ponište na različite načine: pretiskom riječju "MUSTER", "SPECIMEN", "WZOR", i slično (prevedeno na hrvatski jezik znači "UZORAK"), pretiskom dijelom kružnice ili ravne crte preko ugla poštanske marke, ili jednocrtnim ili dvocrtnim pretiskom preko oznake nominalne vrijednosti. U pravilu je takav materijal rjeđi od uobičajenih poništenih ili neponištenih maraka.

4. Poštanske cjeline

Svako poštansko izdanje na kojem je unaprijed otisnuta poštanska marka naziva se poštanskom cjelinom. Takva izdanja su dopisnice, standardne omotnice, razne uputnice i slično. U prošlosti su filatelisti izrezivali ove otisnute marke, dok se u novije vrijeme sakupljaju kompletne cjeline. Uz redovne, koje su tiskane za opću uporabu i zračnu poštu (aerogrami) tiskaju se i prigodne cjeline koje na sebi imaju direktno otisnutu prigodnu marku. Prva cjelina tiskana je 1869. godine u Beču, a danas postoje i katalozi koji posebno obrađuju ovo područje filatelije. Za cjeline vrijedi isto što i za marke, dakle cjeline su također vrijednosnice. Kako su cjeline izdane s namjerom da budu iskorištene u poštanskom prometu kao ispravni materijal, možemo ih bez zapreka koristiti bilo rabljene ili nerabljene. Problem kod cjelina nastaje kada se na njih, pored originalnog tiska marke ili prigodnog sadržajnog motiva, naknadno dotisne dodatni tekst ili slikovni sadržaj. Ukoliko je taj dotisak izradila pošta ili je on izrađen u dogovoru s poštom, problema nema i takva cjelina je potpuno ispravni materijal. Većim dijelom dotisak na cjelinama je privatnog karaktera, načinjen nakon što je cjelina prodana i uglavnom bez znanja i dogovora s poštom. Takvi dotisci smatraju se privatnim izdanjima.

Dopisnica iz 1943. godine, žurno upućena iz Zagreba u Osijek

Kao i kod maraka, ispravnim materijalom smatraju se i uzorci cjelina (pretisnuti riječju "MUSTER", "SPECIMEN", "WZOR" i slično, pretisnuti dijelom kružnice ili ravne crte preko otisnute marke), kao i primjerci cjelina s tiskarskim greškama ukoliko su kupljeni na službenim i uobičajenim za to predviđenim mjestima ili su takvi primjerci pronađeni u materijalu koju je stvarno poštanski putovao.

5. Poštanske pošiljke

Poštanskim pošiljkama smatramo cijele pošiljke s markama, primijenjenim žigovima i drugim oznakama te naljepnicama. Ispravnim materijalom smatraju se samo one pošiljke koje su stvarno putovale u poštanskom prometu ili bi u njemu mogle putovati. U posljednje vrijeme se na filatelističkom tržištu nalazi i materijal koji po zakonima i pravilima o poštanskom prometu nikako nije mogao nastati. Prvenstveno se radi o pošiljkama koje na sebi imaju dva ili više žigova istog nadnevka, ali iz različitih poštanskih ureda.

Paketna karta za paket upućen iz Zagreba u Sarajevo, 24. listopada 1942. godine

Posebna "moda" se raširila posljednjih godina u Hrvatskoj pri pripremi poštanskih pošiljki s prigodnim poštanskim žigovima (u koje spadaju i žigovi prvog dana): filatelisti osim prigodnog žiga žele na pošiljkama i otisak redovnog nadnevnog žiga. Treba znati da pravila poštanskog prometa ne zahtijevaju, ali ni ne zabranjuju otisak redovnog nadnevnog žiga pored prigodnog žiga. Pogledate li pošiljke iz inozemstva takav slućaj nećete pronaći nigdje na svijetu.

Tekst: Bojan Bračič, "Nova filatelija", Foto: Svijetfilatelije.net