Mala Škola

• Kako nastaju poštanske marke

• Vrste poštanskih maraka
• Poštanska i filatelistička izdanja
• Hrvatska filatelija - što sakupljati
• Kako formirati zbirku maraka
• Što je to poštanska povijest?
• Procjena filatelističkog materijala
• Ispitivanje maraka
• Literatura i pribor
• Filatelistička društva
• Filatelistički kviz
• Kako adresirati pismo
• Filatelija za najmlađe

Što je to poštanska povijest?

Svatko tko odabere filateliju kao hobi ima na umu "lijepe šarene papiriće" - poštanske marke. Uspije li ući dublje u filateliju, ti "šareni papirići" dobivaju nove dimenzije, povijesne, kulturne, estetske, umjetničke. Prvi korak bit će konzultiranje stručnjaka ili čitanje literature, rezultat će biti proširena definicija filatelije po kojoj se u njoj sakuplja, obrađuje i istražuje sav materijal vezan uz organizirani prijenos pošte od strane poštanske organizacije: marke, žigovi, dopisnice, cjeline i drugi poštanski materijal. Ona veza koja ovdje nedostaje čini osnovni motiv poštanske povijesti: autentično poštanski upotrijebljeni materijal koji se sastoji od gore spomenutih dijelova: maraka, žigova, cjelina i sličnog. Filatelija je u svojim počecima, u drugoj polovici 19. stoljeća, njegovala poništene marke, ističući činjenicu da je objekt sakupljanja bio poštanski upotrijebljen te je zbog toga bila vezana za upotrebu materijala u poštanske svrhe. To je bio prvi takozvani "klasični period filatelije", a ovisno o ukusu, možemo ga nazvati i "čistim periodom". Desetljeća koja su uslijedila promijenila su taj pogled na filateliju, komercijalizacija i špekulacija markama podigla je neponištenu marku i dodala joj novih elemenata - koverta prvog dana (FDC), prigodni žig i slično. Poštanska povijest vraća fokus na ono što je bila prvotna ideja, pomoću autentičnog materijala proučavati povijest i razvoj poštanske službe koja je stoljećima prije pojave elektronskih komunikacija donosila napredak u uvijek važnom i ranjivom području ljudske djelatnosti - komuniciranju. Poštanska povijest (eng. postal history) je disciplina koja proučava putovale  materijale, odnosno one koji su u relaciji sa službenom, lokalnom ili privatnom poštanskom službom. Objekti poštanske povijesti ilustriraju poštanske smjerove, tarife, žigove, korištenje maraka i ostale aspekte poštanske službe. Što su sve objekti sakupljanja poštanske povijesti? Sama definicija je toliko široka da Vam daje mnogo mogućnosti.

Objekti koji spadaju pod poštansku povijest su sljedeći:

• predfilatelistička pisma,
• dokumenti o razvoju poštanske službe,
• poštanske tarife,
• poštanski smjerovi,
• poštanski žigovi,
• vojne pošte,
• pomorske pošte,
• željezničke pošte,
• cenzure pošiljaka,
• portirane pošiljke,
• službena pošta.
  

Počeci poštanske povijesti

Kako je poštanska povijest disciplina koja proučava objekte sakupljanja, ona je stara toliko koliko postoje takvi objekti. Prvi poštanski žig pojavio se znatno prije pojave prve marke. U turbulentom periodu prepunom političkih i ekonomskih trzavica, "Generalni postmajstor Ujedinjenog Kraljevstva" bio je Henry Bishop, između 1660.-1663. godine (za bolju ilustraciju o vremenu u kome je uveden prvi žig, 1666. godine dogodio se veliki požar koji je London gotovo potpuno uništio). Henry Bishop bio je kritiziran zbog nepouzdanosti poštanske službe. Kako bi uveo veću kontrolu i spriječio česta nepotrebna kašnjenja u dopremi pisama, Henry Bishop je u "Mercurius Publicusu" 1661. godine objavio slijedeći tekst (na izvornom arhaičnom engleskom): "A stamp is invented that is putt upon every letter shewing the day of the month that every letter comes to this office so that no letter Carrier may dare to detayne a letter from post to post which before was usual". Odnosno u prijevodu: "Uvodi se oznaka koja označava dan i mjesec, a koja će se stavljati na svako pismo koje je primjeno u ovom uredu, tako da se ni jedan pismonoša ne usudi zadržati pismo, što je do sada bila česta pojava".

Henry Bishop (1611.-1691.)

Ovaj mali žig, kao što je navedeno u njegovoj objavi, nosio je informaciju o danu kad je pismo primljeno u poštanskom uredu. Žig je dobio ime koje i danas nosi, po svom izumitelju, "Bishop mark" ili jednostavno "Bishop". Najraniji sačuvani primjerak je onaj koji se čuva u Londonu - "Public Record Offices" koji datira od 19. travnja 1661. godine.

Pismo s prvim poštanskim žigom - "Bishop mark", (datum žiga: 24. lipanj 1661. godine)

Najprije je "Bishop mark" uveden u glavnoj pošti London, a kasnije i u druge glavne poštanske urede tadašnjega Ujedinjenog Kraljevstva, npr. u Dublinu 1670. godine (najraniji sačuvani primjerak je iz 13. kolovoza 1670. godine na pismu iz Dublina u Donaghadee).

Kako se sakupljaju objekti poštanske povijesti?

Svaki potencijalni filatelist zna da je filatelija "sakupljanje maraka", ali ne zna kako dalje "gledati" na taj svoj objekt sakupljanja. Tu dolaze iskusniji filatelisti ili pomoć literature prema kojoj se marka sastoji od papira, tiska na licu marke, sadržaja u užem smislu, zatim od gume na poleđini, eventualno perforacije koju nazivamo "zupčanjem" i drugog. Zatim filatelisti klasificiraju marke prema raznim kriterijima poput vrsta maraka, vrsta papira ili tiskanja, vrsta zupčanja i slično.

Kako je to u poštanskoj povijesti? Što se tamo sakuplja i po kojim kriterijima?

Putovali poštanski objekat sastoji se od više elemenata pri čemu svi oni ne trebaju nužno biti na objektu, a da bi on bio autentičan i potpun. Pismo ili druga poštanski putovala cjelina znatno se razlikuje ako pripada periodu predfilatelije (prije uvođenja marke) u odnosu na pismo iz filatelističkog perioda.

Tipičan primjerak predfilatelističkog pisma sa važnijim elementima

Za razliku od današnje forme, predfilatelističko pismo se sastojalo od jednog ili više listova na kojima je napisam sadržaj, koji su se zatim presavinuli tako da je poruka ostala sakrivena, a na vanjskome dijelu, napisana je adresa primatelja. Tako formirano pismo zapečatilo bi se, a koverte poput današnjih u to vrijeme nije bilo.

Elementi pisma su slijedeći:

1. Poštanski žig odlazne pošte. Ovisno o periodu i poštanskoj administraciji, ovi žigovi su nosili ili datum kad je pošiljka primljena, ili ime poštanskog ureda gdje je primjena ili oboje kao što je slučaj u ovom primjeru (Zadar, 23. svibnja).

2. (opcionalno) Dodatni žig poput ovog kojim se označava da je poštarina plaćena od pošiljatelja. U vrijeme prije uvođenja marke poštarinu je plaćao ili pošiljalac, ili primalac, ili obojica.

3. (opcionalno) Još jedan žig ovaj puta označava da je pismo prelazilo austrijsku granicu "Stati Ereditari Austriaci".

4. Obično kredom ili tintom označavao se iznos poštarine koji se određivao prema težini pisma, udaljenosti primaoca i posebnom rukovanju.

5. Dijagonalne crte obično u istoj kredi ili tinti kao (4.) označavale su da je poštarina plaćena unaprijed od strane pošiljaoca.

Objekat poštanske povijesti iz filatelističkog perioda

Pismo iz novijeg perioda sastoji se od koverte u kojoj se nalazi sadržaj, adresa je mnogo određenija nego ona u predfilatelističkom periodu.

Elementi su slijedeći:

1. Frankatura: promatra se marka/marke kojom je pismo frankirano. Kad marku promatramo kao poštansku povijest, koristimo drugačije kriterije nego kao kad je gledamo kroz svjetlo "klasične filatelije", prvo moramo ustanoviti je li marka u vrijeme poništenja bila u redovnoj uporabi. Da li frankatura odgovara poštanskoj tarifi? Rijetkost marke u poštanskoj povijesti često se razlikuje od rijetkosti maraka u "klasičnoj filateliji", neke marke koje su sasvim uobičajene i frekventne u "klasičnoj filateliji" zbog određenih uvjeta (npr. kratko korištenje, previsoka nominalna vrijednost, brza rasprodaja filatelistima i slično) mogu predstavljati veliku rijetkost ukoliko su autentično upotrijebljene na putovalom pismu.

2. Žig - da li je žig modificiran, da li je žig redovne pošte, pomoćne ili putujuće pošte?

3. Dodatne poštanske oznake poput "R", "Expres" ili drugih naljepnica. Pripadaju li periodu uporabe poštanskog objekta?

4. Dodatni elementi poput oznaka cenzura. U primjeru sa slike vidimo dva cenzurna žiga i naljepnicu kojom je pismo bilo naknadno zatvoreno.

Poleđina pisma

Dodatni elementi koji se često vide na poleđini pisama su:

1. Tranzitni žigovi - često se vide u slučajevima kad je pismo prenošeno putujućom poštom (eng. "TPO" - "Travel Post Office"), ponekad kad je pismo poslano u inozemstvo i zbog nekog je razloga (npr. cenzura, kontrola i slično) označavan žig centralne sabirne pošte.

2. Žig dolazne pošte - ukoliko se nalazi na objektu, od velikog je značaja jer govori kad je objekat primljen.

"Klasični filatelist" bi na ovom pismu primjetio četiri marke od 4 lire izdanja za Istru (zagrebački tisak), za njega ovaj objekt ne bi bio interesantan jer se radi o rasparima i to niže vrijednosti serije. Za sakupljača poštanske povijesti ovo bi bio vrlo interesantan objekat, višestruka frankatura (koja odgovara tada važećoj tarifi) na preporučenom pismu iz Malog Lošinja u Ameriku, dosta rijetko odredište za taj period. Pismo je cenzurirano u Rijeci u tranzitu, a žig Malog Lošinja potječe iz perioda talijanske okupacije pri čemu je (krajem 1945. godine) iz žiga odstranjen talijanski naziv provnicije "Pola" jer je Pula, glavni grad provincije, u vrijeme korištenja ovog žiga, bila pod savezničkom vojnom upravom. Dvojezična "R" naljepnica je iz vremena jugoslavenske uprave. Žig, jugoslavenska "R" naljepnica, cenzura i marke čine ovaj objekt također zanimljivim.

Nekoliko primjera kako "čitati" objekte poštanske povijesti

Primjer 1. Jedno "sasvim obično pismo"

Na pismu se nalaze marke NDH od 10 kn iz niza "Krajobrazi", 3.50 kn iz niza "Bošković" i dvije marke ratnog doprinosa od 2 kn

Pismo sa slike ostavit će mnoge filateliste ravnodušnim, dakako ukoliko ne sakupljaju poštansku povijest već samo marke. Oni će ustvrditi kako se na pismu nalaze marke NDH od 10 kn iz niza "Krajobrazi", 3.50 kn iz niza "Bošković" i dvije marke ratnog doprinosa od 2 kn sve u svemu, raspari nižih nominala, tako da "filatelist klasičar" koji gleda da svoju zbirku maraka NDH drži kompletnom ne bi imao što uzeti osim ako mu baš neka od tih maraka nedostaje u zbirci. Poštanski povjesničar pogledat će pismo kako je putovalo, pod kojim uvjetima, provjeriti frankaturu i oznake. Pismo je poslano iz Slavonskog Broda, 29. veljače 1944. godine u Zagreb, gdje je stiglo 3. ožujka 1944. godine. O tome svjedoče žigovi odlazne pošte i dolaza (na poleđini), oba žiga su modificirani žigovi kraljevine koji su se koristili u vrijeme putovanja ovog pisma. Pismo je poslano žurno o čemu svjedoči ručno napisan tekst "Žurno", interesantno jer se obično za tu svrhu koristila naljepnica s istovjetnim ili natpisom "Expres". Čini se da je slavonskobrodskoj pošti uslijed problema uzrokovanih ratom, ponestalo naljepnica te je poštar umjesto toga napisao rukom način rukovanja pismom. Frankaturu bismo zatim provjerili s obzirom na period uporabe maraka i poštansku tarifu, sve marke bile su u uporabi na dan slanja pisma. Prema tarifi iz 1943. godine poštarina za pismo iznosi 3.50 kn, a dodatak za žurno rukovanje 10 kuna, što znači da je frankatura pisma bila u skladu s tarifom. Valja dodati i to da je od 1. siječnja 1944. godine na snazi i obavezna dodatna tarifa za ratni doprinos prema kojoj se za pismo treba platiti 2 kune u markama za ratni doprinos, što objašnjava postojanje dodatne dvije marke u tom ukupnom iznosu. Za filatelistu klasičara, banalno i nezanimljivo, za poštanskog povjesničara, interesantno. Naravno da biste ovako "secirali" pismo pred Vama trebate sakupiti informacije o tarifama, važećim markama i slično.

Primjer 2. U kojoj državi?

Dopisnica poslana iz Sušaka 21. rujna 1944. godine

Kapitulacijom Italije u rujnu 1943. godine, teritorij Hrvatske okupiran od strane talijanske države vraćen je pod okrilje NDH. To očito nije vrijedilo za cijeli teritorij, o čemu svjedoči ovaj objekat poštanske povijesti. Slika prikazuje dopisnicu poslanu iz Sušaka, 21. rujna 1944. godine na kojoj se jasno vidi talijanski žig "Sussa ordinarie/Fiume" i marka Repubblica Sociale Italiana od 10 centi. Teritorij sjevernog Jadrana bio je pod upravom RSI kao i njenom poštanskom upravom. Zanimljivo je da je NDH proizvela žigove za niz poštanskih ureda, ali žigovi su se pojavili u uporabi tek nakon rata, 1945. godine.

Primjer 3. Okupacijska izdanja

Upotreba maraka okupacijskog izdanja u Dalmaciji 1922. godine

Pismo je poslano iz Prekog u Zadar, gdje je proslijeđeno u Rim. Zanimljiva je frankatura i ostali poštanski elementi ovogo objekta korištenog u turbulentno vrijeme promjene vlasti, "R" naljepnica je iz doba Austro - Ugarske s dvojezičnim natpisom "Preko - Oltre", žig je optirani austrijski žig kome je odstranjen hrvatski naziv mjesta "Preko", a pismo je franirano provizornim markama s pretiskom "1 corona", kako bi se adaptirali na naslijeđeni austrijski monetarni sustav u kome su se kao platežna jedinica koristile krune. Pismo je poslano i ekspresno, o čemu svjedoči natpis "Espresso". Tarifa? Konzultirate li literaturu, saznat ćete da se radi o petom tarifnom periodu, u kojem je poštarina za pismo iznosila 1.60 krune, dodatak za preporuku 2 krune, a za žurno rukovanje 2.40 krune, točno 6 kruna, kolika je i frankatura.

Primjer 4. Nedovoljno plaćeno

Pismo poslano lokalno u Zagrebu 21. kolovoza 1945. godine bez frankature

Ukoliko poštarina nije plaćena u dovojnom iznosu, prema poštanskim pravilima od primaoca se naplaćuje nedostajuća poštarina u dvostrukom iznosu. Prema poštanskoj tarifi od 15. svibnja 1945. godine, tarifa za pismo u mjesnom prometu iznosi 1.50 dinara, stoga je primaocu naplaćena dvostruki iznos od 3 dinara, a na pismo je nalijepljen par od dvije porto marke.

Nedovoljno frankirano pismo

Nešto veći izazov za poštanskog povjesničara predstavljalo bi ovo pismo sa slike. Opet se radi o nedovoljno frankiranom pismu. Ovdje, ukoliko sakupljač poštanske povijesti želi provjeriti frankaturu (tu i jest draž), trebao bi znati poštansku tarifu Italije iz 1960. godine, tečaj lire i dinara te poštanske ugovore između dviju zemalja. Priličan izazov da se sve ovo provjeri.

Što se ne sakuplja u poštanskoj povijesti

Već je naglašeno da su predmeti sakupljanja poštanske povijesti isključivo autentični poštanski korišteni objekti. Stoga u poštansku povijest ne ulazi slijedeće:

• neputovalo pismo,
• koverta prvog dana (FDC), osim ako nema dokaza da je putovala i da je frankatura u skladu s poštanskom tarifom,

FDC Šahovske Olimpijade u Dubrovniku je vrijedan element jedne filatelističke zbirke, ali za poštansku povijest nema značaj jer se ne radi o autentično putovalom objektu

• filatelistički prefrankirano pismo: iako putovalo, ovakvo pismo je od male važnosti za poštansku povijest. Ako sakupljač želi autentičnost onda se ne može oslanjati na objekte koje je kreirao filatelist, protivno poštanskim propisima ili tarifi.

Pismo koje je npr. poslano iz Zagreba u Zagreb i sadrži samo žigove datuma istog dana, nije autentično putovali dokument već filatelistički producirano pismo.

• krivotvoreno poštansko pismo i slično.

Filatelistička pisma su pod posebnim povećalom i ne treba odbaciti svako pismo ako znamo da ga je poslao filatelist, ali ta pisma moraju slijediti poštanske propise i tarifu. Sumnju odmah pobuđuju pisma s punim serijama, "filatelist klasičar" u svojoj zbirci želi imati cijelu seriju maraka, ali sa gledišta poštanske povijesti vrlo rijetko se događa da se cijela serija može upotrijebiti u svrhu autentično poslanog dokumenta. Rijetko se zbirna nominalna vrijednost cijele serije upravo poklapa s nekom tarifnom stavkom. Pisma koja su putovala unutar jedne pošte i imaju porto marke pobuđuju sumnju da ih je proizveo filatelist (često u dogovoru s poštanskim službenikom).

Novčana strana sakupljanja poštanske povijesti

Objekti sakupljanja kod poštanske povijesti imaju tržišnu vrijednost. Uredništvo elektroničkog časopisa Svijetfilatelije.net, smatra da novčana strana, odnosno vrijednost materijala nije primarni motiv sakupljanja, stoga ne potiče čitatelje da postanu filatelisti zbog ostvarivanja financijske koristi. Još jedna karakteristika krasi sakupljača poštanske povijesti, a to je velika strpljivost, autentična putovala pisma nisu se proizvodila u stotinama ili tisućama za filatelističko tržište, stoga ih filatelistički trgovci u pravilu pokrivaju s mnogo manjim obujmom za razliku od produkcije maraka. To najbolje ilustriraju riječi jednog sakupljača poštanske povijesti Dalmacije za vrijeme Austrijske uprave: "Vrijednost filatelističkog objekta jest onaj iznos kojeg je netko spreman platiti. Nekoliko dana u Beču i eventualno posjet kakvoj aukciji omogućio bi Vam da nabavite nekoliko WIPA blokova i 10 shilling Dolfussa te jedan ili dva kompleta Renner blokova. To bi koštalo vrlo mnogo, ali bi bilo mnogo jednostavnije za nabaviti nego primjerice samo jedno lijepo pismo iz Ribarića ili Zagvozda. Između ove dvije strane ja ne znam koju bi radije posjedovao".

Tekst: Dario Filjar, dipl. ing. elek., "Hrvatska filatelija", Foto: Svijetfilatelije.net