Povijest Filatelije

• Povijesni razvoj pošte
• Povijest pošte u Hrvatskoj
• Prva poštanska marka
• Prva hrvatska filatelistička izložba
• Riječke poštanske marke - Fiume

 

 

 

 

Povijest Filatelije

Filatelija (filos - prijatelj, atelia - oslobođeno plaćanja - jer se na frankirano pismo ne plaća nikakva druga pristojba) je naziv za ljubav prema poštanskim markama, njihovo sakupljanje i proučavanje, također sakupljanje omotnica, žigova i drugog poštanskog materijala. Filatelisti marke skupljaju u albume, isto kao i numizmatičari, rijetki primjerci poštanskih maraka (novčića ili novčanica) postižu visoke cijene.

Prva zemlja koja je na zapadnoj zemljinoj polutci izdala svoje marke nisu bile Sjedinje­ne Američke Države nego - Brazil!

U Brazilu su se marke počele upotrebljavati 1843. godine, a u Sjedinjenim Američkim Državama 1847. godine. Međutim, u Sjedinjenim Američkim Državama su neki upravnici mjesnih pošta i privatne poštanske službe izdavali svoje marke još 1842. godine, prije nego što je to na sebe preuzela država.

Nastanak poštanske marke

Nekada su se poštanske usluge plaćale gotovim novcem, a plaćao ih je primalac pošiljke. Takav način naplačivanja se pokazao nevaljanim jer se nerijetko događalo da pošiljtelj jednostavno iz vanjske strane omotnice u sklopu adrese napisao poruku kao npr. dolazim ili dobro sam i normalno primalac pročitavši poruku odbio je primiti pismo i pošta je ostala bez svoje naknade (poštarine) za isporučenu poštu. Tada je Englez Rowland Hill došao na ideju da se tiskaju male potvrde koje bi se ljepile na poštanske pošiljke i tako smo dobili prvu marku 6. svibnja 1840. tiskanu u Velikoj Britaniji glasoviti "Penny Black". U Hrvatskoj, koja je tada bila u sklopu Austro-Ugarske Monarhije, prva marka je bila izdana 1850. godine.

U prvo vrijeme marke koje su izlazile u arcima morale su se škarama izrezivati iz arka na pošti, što je bilo nespretno i sporo, sve dok 1847. Englez Archer nije izumio stroj za perforiranje (rupičanje) maraka. Sada su se marke iz arka mogle istrgavati ručno, a tako istrgavane marke dobile su zupce na svojim rubovima.

Počeci filatelije

Prvi sakupljači maraka javljaju se oko 1850. te s njima javljaju i prvi trgovci markama kao i prvi falsifikatori i varalice. U prosincu 1861. Alfred Potiquet izdaje prvi katalog maraka u Parizu. U njemu je bilo obrađeno 1080 "naljepnica" i 132 omotnice. Već u siječnju 1862. izlazi katalog J. B. Moensa iz Bruxellesa, a malo kasnije u Londonu izdaju svoj prvi katalog Frederick Booty i Mount Brown. Prvi američki katalog "The Stamp Collector’s Manual", djelo A. C. Klinea iz Philadelphie, pojavio se oko 1862., a 1867. izdan je i prvi "katalog" još danas poznatog izdavača J. W. Scotta. Riječ katalog je uvjetno upotrebljena jer se radilo o samo jednoj stranici. Francuz M. Herpin je 1864. nazvao sakupljanje maraka "filatelijom" i tako izbacio iz upotrebe riječ "timbromanija" kako se do tada nazivala "ljubav prema poštanskim markama".

Prvi klubovi ili društva sakupljača maraka nastali su oko 1856. na teritoriju SAD-a. U Hrvatskoj prvo društvo je osnovano 1890. u Dubrovniku, ali nažalost nije bilo dugoga vijeka. Najstarije društvo u Hrvatskoj "Hrvatsko filatelističko društvo" koje i danas djeluje osnovano je 1897. u Zagrebu. Tadašnje sakupljanje maraka ni u čemu nije nalikovalo današnjem, kad milijuni sakupljača širom svijeta posvećuju dobar dio svog novca i slobodnog vremena sakupljanju tih "šarenih papirića". Tada su se sakupljanjem bavila pretežno djeca jer odraslima to "kao ne priliči" i dan danas često odrasli filatelisti nailaze na nerazumijevanje okoline za svoj hobi. U prodaji tad nije bilo ni albuma, ni pribora, a niti priručnika - do 1861. godine. U to vrijeme su se skupljale "generalne zbirke". Do 1860. u čitavom je svijetu bilo izdano nešto više od 700 maraka pa su se zbirke od 200-300 maraka smatrale velike i bogate.

Ozbiljnih filatelista koji su znali nešto o zupčanju, boji ili o tipovima vodoznaka gotovo da nije ni bilo. Od tih početaka pa do danas puno se napredovalo u filateliji, danas iza sebe imamo više od 100.000 knjiga, na tisuće klubova i udruženja koji okupljaju cijelu vojsku od preko milijun ljudi koji sakupljaju marke širom svijeta, znanja koja se predaju na katedrama, jednom riječju filatelija je danas svojevrsna znanost koja izučava kulturu i povijest nekog naroda ili države.

Britanski sistem su prvi prihvatili u švicarskom kantonu Zurich. Godine 1843. su izdali marke nominalne vrijednosti 4 i 6 groša koje su vrijedile samo unutar kantona. Iste godine je sljedilo izdanje u kantonu Genova, a dve godine kasnije i u Basel-u.

Zurich, kantonska marka, 1843.

Godine 1843. ovaj trend je nastavio i Brazil. Izdali su marke sa vrijednostima: 30, 60 i 90 reisa, koje su zbog izgleda nazvane "bikove oči".

Brazil, "bikovo oko", 1843.

Prva kolonija Velike Britanije koja je počela koristiti poštanske marke je Trinidad 1847. godine. Izdao ih je David Brice vlasnik broda SS "Lady McLeod", koja je plovila od obala Port of Spain do San Fernanda. Marka se koristila samo za prijevoz robe na tom brodu. Na gornjoj polovici marke je bila ugravirana slika broda.

Otok Trindad (britanska kolonija), nazvana "Lady McLeod", 1843.

Prve poštanske marke na teritoriju SAD-a su izašle 1845. u državi New York. Marke su bile sa portretom Georga Washingtona istim koji je korišten i na kovanicama. Ove marke su u početku vrijedile samo u državi New York, a kasnije i u mnogim drugim većim mjestima. Godine 1847. je vlada SAD-a izdala marke od 5 i 10 centi sa likom B. Franklina i G. Washingtona.

 

Francuska je 1849. izdala marke sa likom boginje Ceres, marke sa njenim likom su se pojavljivale i na nekim sljedećim izdanjima. Belgija je na svoje prve marke stavila lik kralja Leopolda I i na njih nije stavila oznaku države. Iste godine je marke izdala i nezavisna njemačka kneževina Bavarska. Marke od 1, 2 i 3 krajcara su bile kvadratnog oblika i to su prve kvadratne marke ikad izdate. Na područjima koja su bila pod Austro-Ugarskom, upotreba maraka je počela od 1. svibnja 1850. godine.

Sa odlaskom Turske sa balkanskog poluotoka nastale su nove države. Od novonastalih država, prva poštanske marke izdaje Srbija 1866., Crna Gora 1874., Bugarska i Bosna i Hercegovina 1879. koja još uvijek nije imala samostalnost već je bila pod vojnom upravom Austro-Ugarske. Vjerovatno zbog toga marke nisu imale natpis države.

Ove marke su se mogle koristiti samo unutar svojih država stvorila se potreba za međudržavnim dogovorom oko izdavanja poštanskih maraka. Davne, 1874. osnovan je Svjetski poštanski savez (UPU). Danas je UPU specijalizirana agencija pri Ujedinjenim narodima. Usporedno sa uvođenjem poštanskih maraka nastaje jedan novi hobi skupljanje istih ili "Filatelija".

---------

Razvoj filatelije ili bolje reći korištenje poštanskih maraka u poštanskom prometu dovelo je do toga da su države počele sve češće izdavati marke. U razdoblju od 1840. do 1849. godine izdane su svega 44 marke, a do kraja XIX. stoljeća izdano je oko 13.000 različitih maraka u cijelom svijetu. Do 1942. u cijelom svijetu je izdano ukupno 81.147 komada različitih maraka dok je u razdoblju od 1942. do 1967. godine izdano još 80.655 komada, što ukupno od pojave prve marke do 1967. godine iznosi 161.802 različite marke. Do danas je izdano oko 400.000 raznih maraka.

--------

Povijest poštanske marke u Hrvatskoj

do 1850. god.

Filatelistička zbirka sadrži brojna predfilatelistička pisma sa žigovima koji su omogućavali kontrolu naplaćivanja poštarine, ali su ujedno dokument organizacije pošte i povijesne situacije u Hrvatskoj u 18. i 19. st. Hrvatska i Slavonija su od 16. st., a Istra i Dalmacija od kraja 18. st. bile u sastvu Austrijskog carstva, pa se i poštanski promet odvijao u okviru organizacije austrijske pošte.

U doba Napoleonove vladavine tzv. Ilirskim provincijama (1809.-1813.) poštanske naredbe i tarife bile su po francuskim propisima. Tada su uvedeni poštanski žigovi s dodatkom "Illyrie". Na području Hrvatske 18 je pošta imalo takve žigove.

Bečkim kongresom, 1815. god., Austriji su vraćene sve zemlje što ih je izgubila za Napoleonovih ratova, pa tako i Ilirija koja se postupno rasformiravala sve do 1849. Stoga i na austrijskim žigovima toga područja sve do 1849. godine nalazimo oznaku "Illyrie".

Posebnu grupu predfilatelističkih žigova čine žigovi Vojne krajine, od kraja 18. st. do njezina ukinuća 1874. godine (i formalno 1881.) kada poštanski promet toga područja dolazi pod upravu poštanske direkcije u Zagrebu.

1850. - 1918. god.

Reforma pošte u Engleskoj uvela je 1840. god. u poštanski promet marke kao sredstvo plaćanja poštanske usluge.
Raspisom austrijskog Ministarstva trgovine određeno je da se marke (listovni biljegi), stave u promet 1. lipnja 1850. Tada se i u Trojednoj kraljevini (na području Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Istre) uvode austrijske marke.

Nakon potpisane Austrougarske nagodbe (1867.) i Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.) od 1871. godine iz mjesta u Hrvatskoj i Slavoniji odašiljane su pošiljke s mađarskim markama.

Kako Hrvatskougarskom nagodbom Hrvatska nije postala samostalna država, nije bila u mogućnosti tiskati svoje marke, te stoga do 1918. godine govorimo o razdoblju hrvatske predfilatelije. Hrvatskom predfilatelističkom građom smatraju se sve poštanske pošiljke (i one frankirane austrijskim ili mađarskim markama) koje su poslane iz neke od pošta na području Hrvatske.

Krajem 19. st. i u Hrvatskoj se kod pojedinaca javlja interes za skupljanje poštanskih maraka, a oni se uskoro organiziraju u filatelistička društva. Tako je 1896. osnovano je Hrvatsko filatelističko društvo koje je 1907. god. organiziralo Prvu hrvatsku filatelističku izložbu, a 1919. godine počelo izdavati prvi hrvatski filatelistički časopis Filatelista.

1918.

29. listopada 1918. odlukom Hrvatskog sabora u Zagrebu proglašeno je odcjepljenje Trojedne kraljevine od Austro-Ugarske i stvarnje posebne Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Velik dio državnih poslova obavljao se decentralizirano. Upravljanje poštom kao javnom službom također je decentralizirano. Tada su puštene u promet prve hrvatske marke koje je hrvatska država izdala na temelju naredbe poštanske direkcije u Zagrebu, a to su provizoriji (pomoćno, privremeno izdanje) izrađeni pretiskivanjem dvije mađarske marke s pretiskom "SHS/Hrvatska".

Prva hrvatska marka kao definitivno izdanje izašla je 29. studenog 1918. Drugo izdanje, niz redovitih maraka, u prometu od druge polovice siječnja 1919. god., nosilo je tekst "Državna pošta Hrvatska".

Iz tog razdoblja značajan predmet Filatelističke zbirke HPT muzeja je Album poklonjen Cezaru Akačiću, prvom hrvatskom Povjereniku za poštu i brzojav u Državi Slovenaca, Hrvata i Srba.

1941. - 1945.

Od 1941. do 1945. god. Nezavisna Država Hrvatska izdavala je svoje poštanske marke. Dva dana nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske, 12. travnja 1941., izlaze prve marke, prvi službeni frankoprovizorij (redovito pomoćno izdanje) Nezavisne Države Hrvatske.

Od maraka s pretiscima tzv. provizorija izašlo je sedam izdanja frankomaraka i jedno izdanje portomaraka (službena poštanska potvrda naknadne naplate poštarine). Ostala su izdanja tiskana kao "definitivna" izdanja. Tiskala su se i prigodna izdanja kao što su Znameniti Hrvati - Zrinski i Frankopani, te nekoliko službenih marka namijenjenih frankiranju pošiljaka u poštanskom prometu među državnim ustanovama.

Do kraja svibnja 1945. poštanska je administracija NDH izdala 46 raznih izdanja maraka.

1991. do danas

Tri mjeseca nakon saborske odluke o proglašenju neovisnosti Republike Hrvatske, a mjesec dana prije njenog stupanja na snagu, 9. rujna 1991. stavljena je u opticaj prva poštanska marka Republike Hrvatske. Slijede je brojne redovite, prigodne i doplatne marke.

U postavu HPT muzeja izložene su sve poštanske marke Republike Hrvatske izdane do kraja prosinca 1997., a kao posebna cjelina prikazan je slijed radnji i produkata u proizvodnji hrvatske poštanske marke do 1996.