Povijest Filatelije

• Povijesni razvoj pošte
• Povijest pošte u Hrvatskoj
• Prva poštanska marka
• Prva hrvatska filatelistička izložba
• Riječke poštanske marke - Fiume

 

 

Stara cesta za prijenos vijesti i pošiljaka

 

Kočija za prijenos vijesti i pošiljaka

 

Poštanski rog iz 18. stoljeća

 

Povijest pošte u Hrvatskoj

Povijest današnje pošte u Hrvatskoj seže još u doba Rimskog Carstva. Car August smatra se osnivačem "Cursus publicus", prve prometne organizacije na hrvatskome tlu. Ona je nastala u 1. stoljeću poslije Krista, a njen osnovni zadatak bio je prijenos službene korespondencije i prijevoz službenih osoba. Unutar ove složene transportne organizacije promet se odvijao između stanica ("stationes positae") smještenih na udaljenosti od otprilike pola dana hoda. Održavanje "Cursus publicus" bilo je težak teret za stanovništvo - davanje besplatnih kola, hrane za putnike i životinje, održavanje ceste i gradnja postaja za odmor. Po svojoj organizaciji "Cursus publicus" imao je sve elemente poštanske ustanove i bio je najveća i najsavršenija glasnička služba starog vijeka, ali se u poštu nije mogao pretvoriti jer nije imao element javnosti. U 7. stoljeću Hrvati naseljavaju prostor od rijeke Drave do Jadranskog mora i na tom prostoru stvaraju ranu srednjovjekovnu državu. U uvjetima srednjovjekovne feudalne usitnjenosti država nije postojao ni interes, a ni sredstva za organizirani prijenos vijesti i pošiljaka. Razvitkom obrtništva i trgovine te rastom gradova počinje organizacija glasničke službe od strane kraljeva, feudalaca, crkvenih i samostanskih redova, sveučilišta, škola, trgovaca i obrtnika. Prijenos vijesti i pošiljaka obavljale su za to posebno određene osobe, glasnici kuriri - pješice ili na konju. Posebno su bili cijenjeni i poznati po svojoj savjesnosti i brzini glasnici Dubrovačke Republike. Za njih je znala čitava negdašnja Europa, a Austrija, Francuska i Španjolska koristile su ih za svoje potrebe. Zahvaljujući tomu dubrovački su glasnici ostavili traga u stvaranju međunarodnog poštanskog prometa između Istoka i Zapada. Krajem 15. stoljeća, otkrićem Novog svijeta, napretkom znanosti i umjetnosti javlja se potreba za bržim prijenosom vijesti i pošiljaka.

Dolazak Hrvata na Jadransko more

Plemićka obitelj Thurn-Taxis, u službi njemačkih careva, organizira poštanski promet iz Beča sa svim zemljama Habsburške Monarhije. Oni su uz subvencije prvi pretvorili kurirsku službu u poštansku, tj. poštohod je imao određeni smjer i vrijeme kretanja, znao se organizator i financijer poštohoda, određena je poštarina za prijenos pošiljke, a pošta je dobila elemenat javnosti, tj. prijenos pisama postao je dostupan svakome. To je i vrijeme prodora Turaka na naše prostore, pa Austrija, Njemačka, Ugarska i Venecija u pripremi obrane od Turaka nastoje uspostaviti stalan i brz sustav prenošenja vijesti s ratišta. Stoga je Austrija organizirala vojno - kurirsku službu i na prostoru današnje Hrvatske. Kralj Ferdinand I. naložio je 1525. godine uspostavu prvog poštohoda u Hrvatskoj  na relaciji Graz - Maribor - Celje - Jastrebarsko, a 1529. godine uveden je i poštohod Beč - Zagreb. Ovaj poštohod označio je početak odumiranja stare srednjovjekovne glasničke službe i uspostavu organizirane poštanske službe u Hrvatskoj. Od 17. stoljeća uspostavljaju se redovite poštanske veze i utvrđuju se cijene za prijevoz pošiljaka i putnika. Osoblje koje je pratilo putnike i poštu nosilo je odore, a kao poštanski znak javlja se rog, koji postaje simbolom poštanske službe. Osim obitelji Thurn-Taxis u Austrijskoj Carevini, u čijem se sastavu nalazi i Hrvatska, u 17. stoljeću nasljedno pravo za organiziranje poštanskog prometa dobiva i obitelj Paar. Tijekom 18. stoljeća poštanska služba postupno prelazi iz ruku spomenutih obitelji u državno okrilje. Godine 1722.  po naredbi austrijskog cara Karla VI. veće poštanske urede preuzima država, a manji se ustupaju plemićima koji svojim obiteljskim grbovima dodaju i poštanski znak - rog.

Poštanski autobus za prijevoz putnika i pošiljaka

Hrvatskom poštom se u 18. stoljeću upravlja iz tri središta: Varaždina, Osijeka i Karlovca, a ova su središta upravno podvrgnuta Beču (do 1822. godine) i Pešti (do 1848. godine). U 19. stoljeću moderna organizacija pošte uređuje se zakonima, distribucija pošiljaka obavlja se iz poštanskih središta, veliki poštanski sustav zapošljava brojne radnike, uključena je moderna mehanizacija, a pošiljke se prenose suvremenim prijevoznim sredstvima. Dana 25. ožujka 1848. godine donesen je najvažniji akt Narodne skupštine Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije: "Svekoliko pako pošte u trojednoj kraljevini neka se u svemu podlože našemu domaćemu ministeriju." Odlukom bana Josipa Jelačića i Banskog vijeća 11. kolovoza 1848. godine osnovana je prva nacionalna poštanska uprava u Hrvatskoj sa sjedištem u Zagrebu pod nazivom Vrhovno hrvatsko-slavonsko upraviteljstvo pošta. Prvi državni poštanski ured bio je od 1831. godine smješten u samostanu Klarisa u Opatičkoj ulici u Zagrebu (danas Muzej grada Zagreba). Ondje se 1848. godine uselilo Vrhovno hrvatsko-slavonsko upraviteljstvo pošta. Stalno povećanje poštanskog prometa te uvođenje brzojava 1850. godine nametnulo je potrebu  izgradnje nove poštanske zgrade. Godine 1901. izgrađena je prva državna zgrada uz  zagrebački Glavni kolodvor. Izgradnja poštanske palače u ulici Nikole Jurišića 13 počinje 1902. godine. Građevinske radove izveli su zagrebački obrtnici (Greiner i Varoing) te neka ugarska poduzeća. Useljenje je počelo 29. kolovoza 1904. godine u tadašnju dvokatnicu. Tijekom prve polovine 20. stoljeća izvršeno je nekoliko adaptacija i rekonstrukcija, sve do 1958. godine, kada je zgrada dobila današnji izgled. U daljnjem razvoju pošte nije bilo bitnih promjena do 1918. godine, kada je osnovana zajednička država - Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS). U travnju 1919. godine počinje s radom Ministarstvo pošta i telegrafa Kraljevine SHS u Beogradu, a državni teritorij bio je podijeljen na devet poštansko - telegrafskih direkcija. Sjedište hrvatske direkcije bilo je u Zagrebu. Do početka Drugog svjetskog rata obavljeno je nekoliko reorganizacija u PTT-prometu. Tako je 1929. godine ukinuto Ministarstvo pošta i telegrafa te je PTT-promet stavljen pod upravu Ministarstva građevina, od 1930. do 1935. godine bio je pod upravom Ministarstva prometa (saobraćaja), a 1935. godine ponovno je uspostavljeno Ministarstvo pošta, telegrafa i telefona. Donesena je i nova "Uredba o organizaciji Ministarstva pošta, telegrafa i telefona", koja je osim nove organizacijske sheme donijela i "numerus clausus" za PTT-radnike - žene. Po toj uredbi u PTT-struci nisu mogle raditi fakultetski školovane žene, s nižom spremom moglo je biti 30%, a sa srednjom do 25% od ukupnog broja zaposlenih radnika.

Izgled glavne pošte u ulici Nikole Jurišića 13, 1904. godine

Nakon Drugog svjetskog rata Direkcija PTT-a u Hrvatskoj funkcionirala je u okviru Zajednice jugoslavenskog PTT-a (JPTT). Zakonom koji je stupio na snagu 10. listopada 1990. godine Sabor Republike Hrvatske utemeljio je javno poduzeće: HPT - Hrvatsku poštu i telekomunikacije, s osnovnom djelatnošću obavljanja poštanskih i telekomunikacijskih usluga. Poduzeće HPT bilo je pravni sljednik bivših trinaest poduzeća PTT-prometa Republike Hrvatske te je u tom smislu preuzelo prava i obveze tih poduzeća. Sjedište HPT-a bilo je u Zagrebu - ulica Nikole Jurišića 13, a poduzećem je upravljao Upravni odbor od devet članova. HPT se sastojao od Zajedničkih službi (Ured direktora, Sektor gospodarskih poslova, Sektor pravnih, kadrovskih i općih poslova, Služba unutarnje kontrole i revizije) te Direkcije pošta i Direkcije telekomunikacija, koje su posebno organizirane radi organizacijskog i tehnološkog odvajanja poslova poštanskog i telekomunikacijskog sustava. Nepunu godinu dana poslije, 25. lipnja 1991. godine, Sabor RH proglasio je neovisnost Republike Hrvatske, na osnovi rezultata provedenog referenduma o odvajanju RH iz Jugoslavije. Slijedila je oružana agresija tadašnje jugoslavenske federalne vojske i lokalnog srpskog stanovništva. S obzirom na različitost djelatnosti i tehnološki tada već odvojenog funkcioniranja Direkcije pošta i Direkcije telekomunikacija, a u skladu sa svjetskim trendovima, 1. siječnja 1999. godine došlo je do razdvajanja HPT-a na Hrvatsku poštu d.d. i Hrvatske telekomunikacije d.d. te od tog datuma Hrvatska pošta posluje kao samostalno dioničko društvo, nastavljajući tradiciju i razvojni kontinuitet poštanske djelatnosti na području Republike Hrvatske.

Tekst: Nepoznati autor, posta.hr, Foto: Svijetfilatelije.net