Mala Škola

• Kako nastaju poštanske marke

• Vrste poštanskih maraka
• Poštanska i filatelistička izdanja
• Hrvatska filatelija - što sakupljati
• Kako formirati zbirku maraka
• Što je to poštanska povijest?
• Procjena filatelističkog materijala
• Ispitivanje maraka
• Literatura i pribor
• Filatelistička društva
• Filatelistički kviz
• Kako adresirati pismo
• Filatelija za najmlađe

 

 

Procjena filatelističkog materijala

Poštanske marke i drugi objekti filatelističkog sakupljanja predstavljaju, sukladno zakonskim propisima stvari od vrijednosti, predmet su trgovanja te kao takve imaju određenu vrijednost, a time i cijenu. Cijene se u području filatelije formiraju po principu ponude i potražnje. Orijentacija za formiranje cijene je tržište, specifičnost  filatelističkog materijala, atraktivnost materijala, trend na tržištu i slično. Tržište ne nudi cijene "od oka", već se pretežno za procjenu vrijednosti materijala koriste katalozi i to renomiranih kuća te filatelističkih trgovaca. U Republici Hrvatskoj se uglavnom, osim domaćih ("Maras", "Strpić" i drugi) koriste katalozi "Michel", "Yvert et Tellier" - većinom za marke prekomorja, "Sassone" za marke Italije i talijanskih područja, "Stanley Gibbons" za marke Engleske i kolonija, "Austria Netto Katalog" - za marke Austrije,  kao i neki drugi inozemni katalozi (npr. "Scott", "Zumstein" i drugi). Osim za pojedina područja (države) postoje specijalizirani katalozi za cjeline, pojedine teme i drugo. Katalozi daju tek okvirnu vrijednost izraženu u "filatelističkim jedinicama mjere" vezanim za određenu valutu, valutu zemlje koja katalog izdaje. Tako na primjer, Michel katalog - jedan od najčešće korištenih kataloga, izražava vrijednosti maraka (tj. materijala) u tzv. MiEUR (Michel - euro jedinicama). Pritom, iskazana vrijednost od na primjer 100 MiEUR ne  znači da materijal koji je vrednovan toliko ima i vrijednost od 100 EUR, tj. da se za toliko novca može i prodati. To je tek relativna mjera vrijednosti koja služi za usporedbu s nekom drugom markom (tj. materijalom).

Kvaliteta poništene marke - od najbolje do najlošije (s lijeva na desno)

U filatelističkoj trgovini, ne uzimajući u obzir kriterije profesionalnih trgovaca maraka, već filatelista postojeća osnovna kategorizacija maraka u bitnome određuje vrijednost maraka (tj. materijala) jer nije svejedno da li kupac kupuje pojedinačnu marku, lot ili zbirku. Svojedobno je poznatom filatelistu i dobrom poznavatelju filatelije, prof. Velimiru Ercegoviću bilo postavljeno pitanje kako je moguće da pojedinačna marka može biti relativno skuplja nego cijela zbirka. Odgovor je glasio: "To je tako jer kad bi željeli iz dijelova složiti vozilo, ono bi Vas nesumnjivo stajalo znatno više nego da ga kupujete kao cjelinu". Prije spomenuta kategorizacija znači da ukoliko kupujete jednu jedinu marku, nju možete dobiti po cijeni od oko 20-30% kataloške cijene, ukoliko kupujete više maraka  u lotu - pritom se sasvim u grubo procjenjuje njihova vrijednost s obzirom na kvalitetu materijala, koja se u takvim slučajevima procjenjuje okvirno, što uvjetuje i nižu cijenu. To naravno ne mora značiti ako kupujete više maraka u lotu da ćete dobiti nekvalitetan materijal, ali on nije klasificiran, odnosno kategoriziran po pitanju kvalitete. U takvom slučaju cijena iznosi otprilike od 10-15% kataloške vrijednosti. Za količinski materijal (istovrsni materijal male pojedinačne vrijednosti) cijene se kreću ovisno o sadržaju od 5-10% kataloških cijena. Ove procjene treba uzeti uvjetno jer cijenu u pravilu utvrđuju sporazumno prodavatelj i kupac, imajući pritom u vidu ove i neke druge kriterije. Procjena vrijednosti marke ovisi o kvaliteti - marka prve kvalitete ili druge, većinom je izraz kojim se opisuje da li je marka sačuvana ili nešto izblijedile boje, bezuvjetno su mane koje klasificiraju marku u drugu ili treću kvalitetu. Savjetujemo da se sakupljaju marke prve kvalitete jer samo takve imaju prednost, sigurnu potražnju i porast cijena. Kataloške cijene maraka su određene za potpuno ispravne marke, prosječne kvalitete. Za prvoklasne marke cijena je veća. Ispravnom markom smatra se ona marka koja nije ni malo zarezana (zacjepljena), kod koje niti jedan zubac nije otkinut, niti je papir (kako s lica, tako i s naličja) zaderan, odnosno zagreban. Kada zaderanu marku okrenemo prema svjetlu, tanka su mjesta prozirna. Ako je zupčanje ili sječenje marke loše obavljeno, tako da sa slike marke nedostaje jedan dio onda se takva marka ne smatra potpuno ispravnom i za nju se kaže da je decentrirana. Poništena marka se smatra neispravnom ukoliko je žig suviše zamrljan ili je marka uprljana bojom od žiga. Poništena marka mora imati čist žig. Pod markom prvoklasne kvalitete podrazumijeva se ona marka koja je i dobro centrirana tj. kod koje je bijeli rub oko slike jednak na sve četiri strane. Kod nezupčanih maraka što je rub širi - marka se smatra ljepšom. Boja marke treba biti potpuno "svježa". Kod neponištenih maraka guma (ljepilo na poleđini marke) mora biti potpuno ispravna. Što je guma čistija, marka je bolja. Pojedini filatelisti u svoje zbirke stavljaju samo marke s netaknutom gumom. Marka s ostatkom ljepila ili ljepilom koje pokriva manji dio gumirane površine je potpuno ispravna marka. Naročito je neopravdano tražiti klasične marke s netaknutom gumom. Na filatelističkim izložbama marke su nerijetko zalijepljene na albumske listove iako se radi i o najvećim raritetima.

Kvaliteta (tj. širina) margina kod nezupčane marke - od najbolje do najlošije (s lijeva na desno)

Na primjer, prva marka na svijetu - "Penny Black" nije rijetka marka (tiskana je u oko 68 milijuna primjeraka), kao obična poništena marka prosječne kvalitete vrijednost joj je oko 200 USD. Neponištena marka ("Penny Black") druga je stvar, ona je rijetka i postiže vrlo visoke cijene. Njemačke marke iz razdoblja Weimarske republike tzv. "Zeppelini" nisu u pravilu toliko rijetke marke koliko su (uvijek bile) tražene te su i njihove cijene stoga visoke.

Kvalitete gume na poleđini marke - od najbolje do najlošije (s lijeva na desno)

S druge strane, vrijednosti pojedinih maraka npr. Argentine, Bolivije, Indije i drugih zemalja su niske iz razloga što je općenito potražnja za njima vrlo mala. Pojedina tržišta nameću svoje cijene. Tako je na hrvatskom tržištu moguće nabaviti čak i vrlo povoljno marke npr. Francuske, Grčke, Irske, Islanda, Norveške, Španjolske i brojnih drugih država. Poznavatelji maraka pojedinih područja (tzv. specijalisti) mogu vrlo povoljno doći do izuzetno rijetkog i  traženog materijala.

Kvaliteta centriranja motiva marke - od najbolje do najlošije (s lijeva na desno)

Da bi se do tog stupnja došlo, potrebno je utrošiti puno vremena, radi stjecanja filatelističkih znanja i iskustava. Često mi filatelisti dobivamo, na uvid i procjenu različit materijal. Osobno nikad od osoba kojima radim procjenu ne otkupljujem materijal, kako bi im pokazao svoju neutralnost prilikom procjene. Često su i takve (realne) procjene tek "skup dobrih želja" s obzirom na činjenicu da danas svi žele prodati, a ne i kupiti. Određene marke bile su vrijedne i u vrijeme kad su izdane. Izuzetak su klasične marke, one koje su izdane u razdoblju 1840.-1880. godine, ali ako niste naslijedili marke iz tog razdoblja, nego kupili, onda su prilikom kupnje te marke također vrijedile. Drugim riječima, ako je u zbirku puno novaca uloženo, vjerovatno ta zbirka vrijedi (osim ako su nekoga prevarili), ali ako se u zbirku nije puno ulagalo (kad se sakupljalo), onda u 99% situacija takva zbirka ne vrijedi. Rijetko ili gotovo nikad se nije dogodilo da zbirka bez ozbiljnog ulaganja jednog dana je postala vrijedna. Naš savjet je da netko tko do sada nije imao kontakata s filatelijom ne pokušava nešto "dobro" prodati jer od toga neće biti ništa.

Tekst: Dražen Tomerlin, dipl. oec., Prilagodio: Matija Polić, ing. stroj., Foto: Svijetfilatelije.net